Iako zahtijevaju nešto više pripreme, organizacije i strpljenja, slikarske tehnike meni su osobno najdraži dio nastave likovne kulture. Upravo tada učionica najviše oživi. Na stolovima se pojavljuju palete, čašice s vodom, kistovi i boje, a učenici s velikim uzbuđenjem iščekuju prvi potez. Slikanje je zakon!

Slikarske tehnike | U razrednoj nastavi najčešće se susrećemo s temperom, akvarelom i gvašem, a s tehnikom kao što je ulje na platnu učenici se uglavnom upoznaju promatranjem umjetničkih djela. Osim njima, često se koristimo i kolažem ili mozaikom, kojima učenici razvijaju osjećaj za boju, oblik i kompoziciju.

Piše: Sanja ŽUPAN, učiteljica mentorica u OŠ dr. Ante Starčevića, Zagreb

Osobno volim rad u skupinama ili parovima kad radimo mozaik. Radovi koji

nastaju u takvim uvjetima nerijetko budu vrlo kreativni i efektni, a djeci posebno važni. Stoga, ako niste dosad, u ovoj nastavnoj godini svakako pokušajte uvesti rad u parovima.

AKVAREL

Učenici vole slikati akvarelom. Radovi su uvijek vrlo zanimljivi i uspješni, a nije potrebno previše pripreme prije i nakon rada da bi se pripremio/očistio prostor.

Važno je razlikovati kistove i tehnike. Brojni se alati mogu upotrijebiti za nanošenje boje (noževi, spužvice, sprej, lopatice…), no od svega je dakako najvažniji alat – kist. Na samom početku važno je naučiti učenike da razlikujukistove i njihovu uporabu. Nije svaki kist jednak i nema svaki kist istu zadaću.

U razrednoj nastavi djeci nije potrebno deset različitih, skupih, profesionalnih kistova. Dovoljna su dva ili tri malo kvalitetnija kista različite širine. Važnije od količine pribora jest da učenik nauči kada koji kist odabrati i kako se njime pravilno koristiti.

Pri uvođenju akvarela u nastavu potrebno je učenike odmah na početku naučiti kakvim se kistom koristiti za akvarelne radove – to je mekani, široki kist s mnogo nježnih dlačica. Učenicima to uvijek objašnjavam na njima blizak način – kažem da je takav kist stalno „žedan”. Ako primijetite da su mu dlačice raščupane, suhe i ne prianjaju jedna uz drugu, to znači da mu nedostaje vode. Čim ga uronite u vodu, ponovno će „oživjeti” i biti spreman za rad. Takve stvari učenici vrlo brzo zapamte.

Ako u tehnici akvarela budu kistom predugo prelazili po jednom dijelu papira, napomenite djeci da je tada moguće da će se papir zbog previše vode oštetiti ili da će čak nastati rupa. To se često događa kod zahtjevnijih motiva kad učenici tako pokušavaju nešto „popraviti ”.

Kod slikanja akvarelom važno je također da voda bude relativno čista i da se čistim kistom prvo slikaju svjetliji tonovi ili svjetlije plohe određenog motiva. Učenici često nisu strpljivi, pa bi oni sve naslikali jednim kistom. Međutim, zbog prljavoga kista nastanu i „prljave” boje, pa je potrebno više puta naglasiti da se kist dobro opere ili da se tijekom slikanja koriste dva ili tri različita kista.

Na jednom satu likovne kulture promatrali smo lik i djelo poznatog nam Josipa Generalića pa smo u kombiniranoj tehnici crnog flomastera i akvarela slikali motiv „Zima u selu”.

Djeci je bilo zanimljivo, a radovi su bili i više nego uspješni!

Prema slikama Josipa Generalića >  likovni radovi „Zima u selu”, 2.razred

SANJIN SAVJET IZ ATELJEA | Ako su vam kistovi nakon dužega korištenja postali suhi, ukočeni ili su im se dlačice raščupale, nemojte ih odmah baciti. Kratko ih uronite u kipuću vodu (nekoliko sekunda do pola minute, ovisno o vrsti sintetičkih dlačica), zatim ih oblikujte prstima i ostavite da se osuše u vodoravnom položaju. Počesto će ponovno poprimiti svoj izvorni oblik i još dugo biti spremni za rad. Ali ako se to ne dogodi i mislite da vašem kistu nema spasa – nemojte ga baciti. „Raščupani” i stari kistovi imaju svoju draž i često budu najbolji izbor za slikanje prirodnih motiva, npr. nepokošene čupave trave ili krošnje nekog stabla.