■ INKLUZIVNA UČIONICA ■ 92. ■
Božić je blizu
objavljeno: 17. prosinca 2024.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
Ova je priča zapravo o Josipu. Josip je učenik u mom razredu. Zanimljiv je dječak. Zanima ga više-manje sve. Lijepo piše, brzo i točno računa, spretan je na tjelesnome. Lijepo i intonacijski točno pjeva. Super glumi. A osobito lijepo crta.
Najljepše doba u školskoj i kalendarskoj godini jest vrijeme došašća. I učenici i mi učitelji, u to smo vrijeme puni ideja i vrlo kreativni.
Otkad radim, posebice me veseli mjesec prosinac, kićenje novogodišnje jelke, adventski kalendar sa zadatcima, u kabinetu domaćinstva izrada keksa, priredba za doček Svetog Nikole ili božićna priredba, puno pjesme, smijeha, veselja…
Prije mnogo godina dobila sam slikovnicu iz Burgelanda (Gradišće u Austriji), gdje žive gradišćanski Hrvati, a otkuda potječe i moj djed. Slikovnica se zove Božić je blizu. Slikovnica me oduševila. Otvara se stranica po stranica, a svaki dan došašća kratka je pričica ili pjesmica o tom danu.
Godinama sam tu slikovnicu prevodila u razredu na standardni hrvatski jezik i svojim učenicima čitala iz nje priče ili pjesme.
Planirala sam kako ću jednom i ja napraviti takvu slikovnicu.
U svom razredu imam malog Josipa, jednoga posebnog dječaka kojega znam još iz vremena dok je išao u vrtić. Njegov stariji brat tad je bio u mom razredu i kad bi Josip dolazio s mamom u školu po njega, često mi je znao donijeti neki crtež.
Tako sam Josipu predložila da mi pomogne i oslika slikovnicu.
Učenik prvog razreda nacrtao je 24 crteža. Svaki crtež s mnogo pojedinosti.
Ovog smo ljeta moja kćer i ja te pričice malo doradile i željele objaviti. Možda će dobro doći nekoj učiteljici, odgajateljici, možda roditeljima ili dječici za čitanje priča svakog dana u prosincu. A priče i pjesme svakako će dobro doći i meni.
Josip, mali ilustrator, doista je dao poseban čar toj slikovnici.
On nije znao da se slikovnica tiska. Taj njegov pogled i širok osmijeh nikad neću zaboraviti.
Nekoliko dana poslije organizirali smo predstavljanje slikovnice u knjižnici. Bilo je veličanstveno.
Prijatelji iz razreda došli su podržati Josipa. Moje kolegice iz zbornice došle su podržati mene. Nitko sretniji od nas.
Teško je opisati, trebalo je to doživjeti.
■ Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb ■
