Kolumna
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika. Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama. Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima, roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama. Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od drugih… Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet, a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
■ INKLUZIVNA UČIONICA ■ 97. ■
Daroviti učenici
objavljeno: 8. svibnja 2025.

Kako prepoznati darovito dijete? Imamo u razredu 20 učenika. Jedno dijete s ADHD-om, jedno dijete s Downovim sindromom, jedno dijete s diskalkulijom, jedno dijete s disleksijom, jedno dijete koje ima problem s grafomotorikom, jedno inojezično dijete i drugu djecu koja su „drukčija“ od drugih.

U jednoj sam svojoj generaciji imala učenika koji mi je bio vrlo neobičan. Njega ništa osim prirode i društva nije zanimalo. Posebno su ga zanimali mravi. Na informacijama sam od njegove majke saznala da je u vrtiću bio prepoznat kao darovito dijete.

Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb

Od tada pa do danas zanimaju me daroviti učenici.

Smatram da je svako dijete posebno na neki svoj specifičan način i da je svako dijete darovito u nekom području.

Sada u razredu imam nekoliko učenika i pokušavam otkriti u kojem su području daroviti.

Imam dva posebna dječaka.

Matematika im je u malom prstu. Dok ostatak učenika iz razreda matematičke zadatke rješava u prosjeku 30-ak minuta, njih su dvojica gotova za desetak minuta.

Jedno sam im vrijeme pripemala dodatne zadatke iz matematike, a onda sam se počela pitati zašto ih „kažnjavati“ dodatnim listićima koje bi oni riješili brže nego što bih ja stigla pripremiti nove.

Zbog toga sam im predložila dodatnu izazov-bilježnicu. Tamo su mogli crtati rebuse, istraživati i smišljati neke izume.

Kada im je to dosadilo, predložila sam da čitaju enciklopediju, a onda mi je jedan od njih jedanog dana rekao da su u enciklopediji zastarjeli podatci.

Trenutno imam karton kao stroj za pletenje, ali ne znam što ću smisliti nakon toga…

Nekoliko je učenika u mom razredu nadareno za glumu. Pohađaju dramsku grupu i sudjeluju na državnom LiDraNu.

Nekoliko njih fantastično slika i crta, sudjeluju na raznim likovnim natječajima (u Hrvatskoj i šire) na kojima dobivaju priznanja, pohvale i nagrade.

Za njih se nekoliko može reći da  su matematički genijalci. Sudjelovali su na Klokanu i Matematičkoj ligi.

Neki pišu pjesme i sastavke… Njihove radove šaljem u Smib.

Čitam ovaj novi Pravilnik o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika.

Čitam ga razmišljajući o darovitim učenicima, i o nama učiteljima.

Lijepo je sve to zamišljeno, no zanima me kako će se provoditi. Vjerojatno će učitelji dobiti dodatan posao, a škole će angažirati vanjske psihologe.

Ne znam kako će se sve što je zamišljeno provoditi u praksi.

Živi bili pa vidjeli…