ČITANJE je jedna od najvažnijih vještina koja se razvija tijekom života. Dijete pojam čitanja najprije usvaja u fazi oponašanja roditelja. Moja se mlađa kći s nepune četiri godine pretvarala da čita uz mene jer je, eto, mama čitala prije spavanja.

ČITANJE  je vještina koja nam je potrebna za svakidašnji život. Sve je oko nas prepuno slova. Nalaze se na putokazu, na deklaraciji odjeće koju smo kupili, u receptima za kolače, u knjigama i bilježnici u koju pišemo.

ČITANJE  ima više etapa – slogovno, prepoznavanje slova, spajanje slova u cjelinu, smisleno, interpretativno…

Ako je čitanje vještina koju razvijamo u učenika od prvog razreda sve do fakulteta, zašto mi, odrasli, sve manje čitamo, a sve više vremena provodimo pred ekranima?

ČITANJE odnosno razumijevanje pročitanog, vještina je koju držim cjeloživotnim zadatkom i koju stalno treba brusiti i uvježbavati.

Dva su me razloga potaknula na pisanje ove kolumne:

a) Učiteljica koja traži „kratak” sažetak jednog lektirnog djela u učiteljskoj grupi na internetu. Zar smo doista došli do toga da djeci postavljamo pitanja o onome što sami nismo pročitali, proučili? Da bude još gore, riječ je o lektirnom djelu! Učimo djecu kritički misliti, učimo ih da budu iskreni, tolerantni, a sami svojim djelima pokazujemo da nismo takvi. Zamislimo se u tom imaginarnom razredu u kojemu učiteljica ne zna odgovoriti učeniku na pitanje zašto Ivan nije otkrio tajnu, nego je nastavio istraživati. Odmah se pitam je li učiteljici neugodno, je li priznala svoje neznanje ili je, ne želeći narušiti vlastiti autoritet, prečula pitanje smatrajući ga nepotrebnim. Ne znam odgovor, ali se sve više susrećem s takvim pričama.

Objašnjenja poput „ne stignemo pročitati jer imamo djecu, peremo, peglamo itd.” kod mene padaju u vodu jer svi imamo obveze, ali imamo i osmosatno radno vrijeme koje trebamo odraditi najkvalitetnije što znamo te se možemo kvalitetno pripremiti za nastavu – pročitati lektiru. Pitam se kako ne nedostaje vremena za objavljivanje fotografija ili pisanje komentara na društvenim mrežama.

b) Komentiranje i „lajkanje” jer se to očekuje, a pritom se ne pročita sadržaj. Toga ima i previše. Neke učiteljice svoju uspješnost mjere brojem „lajkova”, objavljenih fotografija i „smajlića” u komentarima ispod objavljenih fotografija. Voljela bih da se jednom provede istraživanje o tome je li neki razred bolje svladao nastavne sadržaje od nekog drugog razreda samo zato što je na društvenoj mreži učiteljica prvog razreda objavila tisuće i tisuće fotografija iz učionice (djevojčica drži mačku, dječak trči, učenici drže časopise u rukama itd.). Jesu li takvi sadržaji i osobe koje čitaju takve objave utjecali na opće znanje, odgojne komponente tih učenika? Iako me to zanima, svjesna sam da te osobe ionako neće ovo pročitati jer će prema naslovu zaključiti da u ovoj kolumni pišem o tome kako čitaju prvašići (ovo može biti malo testiranje pročitanog).

U svemu tome najviše me iznenadilo kako se nešto dobro (pročitaj, komentiraj, daj svoj uvid, razjasni) pretvorilo u samohvalu, a pritom se gubi pravi cilj – čitanje.

Imam kćer prvašicu koja je prva slova svladala vrlo rano, čitanje kratkih riječi (možda i rečenica) prije nego što je krenula u školu, ali tek sada, u drugom polugodištu prvog razreda, čita. Zaista čita – sjedne na pod svoje sobe i čita. Kad naiđe na zanimljiv podatak, trči k meni, pa onda i meni čita. Počela mi je pisati i zadatke – nešto slično čitanju s razumijevanjem. Tako provjerava slušam li je dovoljno pozorno.

Drago mi je da ne prosuđuje knjige po njihovoj debljini. Isto tako zna da je čitanje aktivnost kojom se može baviti u slobodno vrijeme umjesto gledanja u ekran.

Želim tu mudrost djeteta od sedam godina prenijeti i odraslim ljudima.

Nije cijeli svijet u nekom ekranu i/ili nekom uređaju. Čitanjem stvarate nove svjetove, obogaćujete svoj rječnik, stvarate slike pred očima, maštate, usavršavate se, putujete u zemlje koje možda nikad nećete vidjeti, postajete bolji ljudi. Katkad se sadržaj krije iza prve slike, iza velikih slova – potrudite se i pronaći ćete ga.

Literatura za učitelje – pročitajte dalje od korica

• PRIRUČNIK O DOBRIM IDEJAMA U PROJEKTNOJ NASTAVI

• PRIRUČNIK O DIGITALNIM IGRAMA

• PRISTUP LEKTIRI NA DRUKČIJI NAČIN

• UPOZNAJTE DJECU S KAZALIŠTEM – PRIRUČNIK

• PRIRUČNIK ENABLE PROTIV VRŠNJAČKOG NASILJA

• I JOŠ MNOGO DIDAKTIČKO-METODIČKE LITERATURE MOŽETE PRONAĆI NA FACEBOOKOVOJ STRANICI UDRUGE ZVONO

(nije potrebno „lajkati”)

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home  | UHURN Zvono

……………..

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Svih je godina (točnije 23) bila zaposlena u zagrebačkoj Osnovnoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG-a. Trenerica je i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je kao „kritički prijatelj” u izradi Nacionalnoga kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj i izvan nje. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava prema svim učiteljima koji su spremni za izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.