Svatko od metodičara drži da bez njegova područja i usavršavanja nema napretka, odnosno da je njegovo područje posebno važno. U 21. stoljeću trebali bismo najviše težiti povezivanju nastavnih sadržaja, ali toga je najmanje.

O nastavnim ću predmetima pisati prema redoslijedu iz imenika učenika.

Prvi je nastavni predmet hrvatski jezik. On se sastoji od nekoliko predmetnih područja, pa je katkad i roditelju i nastavniku teško snaći se u njima. Prvo je područje slovnica/gramatika/jezik – učenicima je to područje teško za usvajanje jer im katkad objašnjavamo apstraktne pojmove (imenice) ili dogovoreni skup pravila pisanja (veliko slovo). Sljedeće je područje književnost. U njemu učenike upoznajemo s osnovnim književnim vrstama i oblicima (pjesma, proza, basna, bajka) te njihovom strukturom. Budući da je učenički doživljaj književnog djela nemjerljiv ocjenama, često je to područje najteže ocijeniti. Jedino je rješenje ispitati/propitati osnovne pojmove, ali moguće je da na taj način izgubimo prve dojmove učenika, odnosno njihovo iskazivanje osjećaja i dojmova nakon što im nešto pročitamo.

Lektira – NPIP određuje koliko i koja djela učenici trebaju pročitati. Mnogi učitelji imaju kreativan pristup interpretaciji lektirnih djela nastojeći istodobno obuhvatiti što više područja nastavnoga predmeta i na taj način integrirati sadržaje jezika, jezičnog izražavanja i medijske kulture te učenicima što više približiti lektirno djelo. Međutim, problem je što učitelji nisu sigurni u koju bi rubriku u imeniku trebali upisati ocjenu iz lektire koja je obrađena na taj način.

Jezično izražavanje – pisano i usmeno. U tom području nema osobitih teškoća osim redovitih pregleda učeničkih pisanih sastavaka i upućivanja na to kako nešto uspješno opisati, izvijestiti o nekom događaju ili sažeto prepričati. Jedini je mogući problem što ocjene iz provjere čitanja s razumijevanjem upisujem u rubriku jezičnog izražavanja iako su ti sadržaji vrlo često međusobno isprepletena područja hrvatskog jezika, važna za pismenost učenika u svim segmentima.

Sadržaje medijske kulture također je teško procijeniti/ocijeniti jer je, osim toga što su nam škole siromašne sadržajima medijske kulture, opet riječ o učeničkom osobnom doživljaju nečega što su pogledali. Stoga nam preostaje da ih pitamo teoretske sadržaje što držim neprimjerenim s obzirom na njihovu dob.

Hrvatski jezik kao nastavni predmet doživljava promjene kao i svi ostali. Ne razmišlja se o tome da današnji učenici mogu puno postići. Pod izlikom da treba olakšati đačke torbe smanjen je opseg gradiva, pa učenici danas katkad „vegetiraju“ tijekom sata hrvatskog jezika, a mogli bismo im u četvrtom razredu objašnjavati gradivne pridjeve ili im objasniti što su zamjenice dok obrađujemo glagolska vremena. Današnji jedanaestogodišnjak može „visjeti“ četiri sata na Facebooku, a ne može naučiti pisati odvojeno ne znam. Mislim da bismo trebali promijeniti načine i metode poučavanja u tom nastavnom predmetu.

■  LIKOVNA KULTURA

Mnogi će odmahnuti rukom smatrajući da se tu nema što učiti. Eh, likovna kultura sama je po sebi izazov. Imenik učenika nikako ne omogućuje suvremen pristup likovnoj kulturi. Osim crtanja, slikanja i oblikovanja, u današnje vrijeme vrlo često susrećemo kombinirane tehnike, istraživanja te medijsku pismenost u uočavanju boja i simbola. Učenički doživljaj nekog umjetničkog djela danas je siromašniji nego ikada. Mnogi moji četvrtaši nikada nisu bili u galeriji, pa ih je posjet Muzeju suvremene umjetnosti poprilično zadivio i oduševio.

Likovnoj kulturi pristupam jednako studiozno kao i hrvatskom jeziku. Na početku uvijek procijenim sposobnosti učenika, a tek onda idem korak dalje. Katkad učimo tehniku, zatim proučavamo i uočavamo nešto ili učimo kontraste (da, učimo ih). Rijetko prelazim satnicu od 45 minuta. Budući da sama pripremam materijale kojima se učenici koriste u učenju i izradi kvalitetnih likovnih radova, moja su očekivanja od njih velika.

• LINK

■  GLAZBENA KULTURA

Glazbena kultura podijeljena je na tri elementa, ali ako učenike poučavate glazbenoj kulturi u četvrtom razredu (ja trenutačno poučavam), svjesni ste da joj nedostaju neki važni elementi kao što je glazbena teorija. Nema učenika koji nema sluha i zato svaki učenik treba razvijati svoju percepciju glazbe, svoje glasnice i biti upoznat s elementima glazbene kulture.

Ne volim učenike poučavati novim skladbama puštajući ih s CD-a. Mislim da je dojam koji dijete stekne kad učitelj/učiteljica pjeva jako važan za njegovu sigurnost, pristup glazbi i samostalno pjevanje. Zato stalno pjevam s njima. Katkad se zabavljam smišljajući novi tekst prema poznatoj melodiji. Vidim da su i oni počeli na taj način doživljavati taj predmet.

Osim što pjevamo, na satu glazbene kulture i sviramo. U školi nemamo puno instrumenata, ali učiteljska kreativnost nema kraja, pa izrađujemo šuškalice, različite udaraljke, sviramo na različitim predmetima. Pokrete tijela uz takvu glazbu zovemo tjeloglazba.

Posljednje je područje glazbene kulture slušanje. Mnogima je mrsko, ali učenicima je potrebno radi opće kulture, kulture ponašanja i jer ih smiruje. Pokazalo se da slušanje glazbe i u drugim dijelovima nastavnog procesa smiruje učenike.

Na poveznicama možete pogledati kako mi to radimo.

• LINK 2.
• LINK 3.

To su tek prva tri predmeta, moram napisati osvrt na još četiri (da, četiri, ne zaboravite na sat razrednika i međupredmetni GOO).

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home  | UHURN Zvono

………………

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Svih je godina (točnije 23) bila zaposlena u zagrebačkoj Osnovnoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG-a. Trenerica je i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je kao „kritički prijatelj” u izradi Nacionalnoga kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj i izvan nje. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava prema svim učiteljima koji su spremni za izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.