Budući da ove godine imam prvašiće, dugo sam razmišljala o tome koje ću metode rada primijeniti ako učenici budu prebučni ili se tko od njih bude neprimjereno ponašao. Međutim, na moju veliku sreću, ni u petom tjednu nastave nemam takvih situacija. Od početka sam sve pripremala tako da atmosfera u razredu bude poticajna, ali smirujuća. Drugog sam dana nastave shvatila da je skladba / pjesma / glazbena igra najbolji način za postizanje tog cilja.

Drugog dana prvog razreda, kad učenici uopće nisu bili koncentrirani jer su bili u novom, nepoznatom prostoru s novim prijateljima i jer nisu bili naviknuti biti mirni toliko vremena, predložila sam im pjevanje i zagrijavanje prstiju.

Otada prije svakog sata pjevamo i igramo tu glazbenu igru i zagrijavamo prste. Još je ljepše otkad smo smislili dodatne dvije kitice i obogatili igru mnoštvom novih pokreta, a neki od njih uključuju i igru u paru.

U dvorani za tjelesnu kulturu najlakše ih je zainteresirati igrom s pjevanjem. Vrlo smo brzo čak i ponavljanje nekih vježbi izvodili u ritmu brojenja prema nekoj njima poznatoj dječjoj melodiji. To je prvi put izazvalo smijeh, ali ubrzo su i sami pjevušili ponavljajući neke motoričke pokrete.

Zatim smo zaigrali i dječje igre s pjevanjem „lanca probijanca” i „ide mačka oko tebe”. Mnogi su se prvi put susreli s tim igrama, ali su ih iznimno dobro prihvatili. Stoga te igre otad igramo i u učionici.

Učenici vole i igru u kojoj trče sve dok svira neka melodija. Katkad pjevam neku pjesmu, a oni se igraju lovice onoliko dugo koliko pjevam. Kad prestanem pjevati, moraju se „zamrznuti“. Naravno da ih takve igre vesele, a zbog toga što moraju pozorno slušati, potiču ih da budu pozorni i tihi.

TIJEKOM DRUGOG TJEDNA nastave počeli smo (zbog obilnih kiša) pjevati i dječju pjesmu Kruška, jabuka, šljiva…

Veselje zbog toga što su naučili tu pjesmu ubrzo smo prenijeli na papir – naslikali smo ritam pjesme i voćke koje se u njoj spominju.

To nije bio kraj naših glazbenih igara. Zajedno smo smislili i koreografiju za izvođenje te skladbe. Učenici su plesali u paru. Sad imamo još jednu glazbenu igru s plesom koju ponavljamo u svojim kratkim stankama. Ona ih veseli i njihov prirodni motorički nemir usmjerava prema kretanju u ritmu.

U ČETVRTOME SMO TJEDNU počeli učiti još jednu tradicionalnu pjesmu – Mali bratec Ivo.

Dok o tome svemu pišem, postaje mi jasno da se samo mjesec dana nakon početka nastave imamo čime pohvaliti. Zato ćemo organizirati druženje s roditeljima na kojem ćemo pokazati što smo sve naučili u samo 20 radnih dana.

Meni je najveća pohvala to što učenici vole te aktivnosti, što ih kratke glazbene stanke vesele i svi u njima sudjeluju. Čak ih katkad zateknem kako pišu pjevušeći neku našu pjesmu. To ih potiče da što prije završe s pisanjem jer znaju da nakon toga slijedi neka nova glazbena igra.

………..

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/prvibsvetanedelja/  | UHURN Zvono

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.