Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
Naša pisana slova
objavljeno: 1. travnja 2015.

Mnogi lome koplja je li nam trebao ili ne, ali  naš pogled (učenika i mene) je zadovoljavajući, kakav točno prosudit ćete nakon što pročitate članak u cijelosti 😉

a) Postavljanje zamke pred učenike uspoređujući stari i novi način pisanja

Nisam to učinila. U svojoj glavi sam vrlo rano osvijestila da i vožnja kroz naselje ako je iznad dozvoljene brzine podliježe kazni, pa tako i moje ne učenje učenika pravilnom slovopisu podliježe kazni i na taj način vrlo jasno sam krenula u učenje pisanja.

b) Pisanje, pisanje…

U ovih 22 godine rada, i svih 22 godine rada sa studentima UFZGa mogu reći da se mnogo toga mijenjalo u pisanju. Nekad je pisanje ovisilo o profesoru koji je dolazio s Fakulteta, ponekad o početnici, ponekad o preporuci savjetnika. Sada prvi put imamo normativ, imamo donesen(dogovorno) oblik slova i takvog se trebamo držati. Pisanje je vještina, pa da bih i sama usvojila pokrete, ili da odlijepim ruku od papira i pisanja u jednom pokretu, potrebno je vježbati. Još uvijek ponekad pogriješim u pisanju slova e, ali tu su najbolji moji učenici koji kažu: Zaigrala si se učiteljice!

c) Pišemo tijelom, pišemo svakim dijelom našeg bića

Pisana slova predstavljaju učenicima izazov. Oni znaju/poznaju tiskana slova, a sad ta tiskana slova treba preobraziti u pisano slovo. Kako to učiniti bez nekog velikog stresa?

Tako da spojnicima dajemo neobična imena. Zovemo ih repići, ručice, čvrčkice (nova riječ moje  učenika koji vrlo malo govori), užad/konopčić…a tek kad učiteljica kaže prikaži to svojim rukama, ili ledena kraljice 1,2,3 pretvori se u slovo T ti… 🙂

Slovo možemo oblikovati na različite načine, ne samo olovkom …razred najviše voli oblikovati žicom, tankom savitljivom žicom…

Slova smo oblikovali od papira, glinamola, plastelina, slova često uspoređujemo, gledamo na što nam sliče, uočavamo sličnosti s predmetima iz naše okolice ili ono što vidimo kroz prozor, slažemo ga u parku od grančica, ponekad se jako zaigramo pa i od grickalica ispišemo čestitku…

d) pisana slova /školsko rukopisno pismo

U ovom trenutku svi uspješno savladavaju pisanje pisanih slova. Uspješnije ili manje uspješnije, ali po meni zadovoljavajuće. Vesele se pisanju. Vrlo rado sami osmišljavaju riječi s naučenim slovima. Često vježbaju i izvan okvira rada na satu. Očekuju stalnu moju povratnu informaciju je li to dobro i „je li njihova učiteljica zadovoljna“. Pregledavam svakodnevno bilježnice i ostavljam mali zapis.

 ponosom predstavljam neke od učeničkih zapisa slova, naravno da ima grešaka, ali idemo u školu da bi naučili.

Sandra Vuk,

OŠ Augusta Šenoe, Zagreb; UHURN Zvono