DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Prsti su dio našeg tijela i zaslužni su za matematiku bez suza
objavljeno: 30. travnja 2018.
Kolumna Sandra Vuk
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle.
SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
Većina je učenika naučila brzo i točno računati do 10 pomažući si prstićima. Mnogi su to prestali raditi kad su naučili računati automatizacijom, ali pred očima im je ostala slika prstića i kako s pomoću njih zbrajaju.
Moja sadašnja generacija vrlo brzo usvaja matematičke sadržaje, a ako im postavim posebne matematičke zagonetke, ne odustaju tako lako, nego zajednički traže rješenje.
Uključili smo se i u projekt Broj do broja – umnožili se svi bez obzira na to što smo prvi razred. Naime, učenike privlače zagonetke i matematičko kombiniranje (poput onoga na listiću u nastavku).
Vratimo se prstićima.
Ako učenik još nije u potpunosti usvojio zbrajanje i oduzimanje do 10, problem mu je kad treba izračunati koliko je 8 + 8 jer to ne može s pomoću prstića.
Pokušali smo računati s pomoću nekih predmeta – olovaka, štapića, kamenčića, kuglica od plastelina… Jednostavno nije išlo i tad sam shvatila zašto im treba toliko vremena da nešto izračunaju. Sam pojam broja koji izriče količinu nije usvojen (mislim na učenike koji pohađaju dopunsku nastavu matematike). Počela sam s igrom pokaži mi broj – moraju imati zatvorene oči i prstima mi pokazati broj koji izgovorim.
Kad su to naučili, bilo im je puno lakše (npr. nastaviti brojiti od 7 dalje za pet).
U početku nisu znali kako, a onda su shvatili da deset prstiju čini deseticu te da, kad moraju zbrojiti 7 i 5, nakon deset ponovno otvaraju šaku, broje još dva prsta i dobiju 12.
Jedan je učenik išao toliko daleko da je u svim zadatcima napisao 1 deseticu (cijeli stupac), a onda samo nadopisivao koliko mu još treba jedinica.
Vježbe za preuzimanje:
Prsti su dio tijela koji nam najbolje i najbrže može pomoći u računanju, stoga učenicima dopuštam da računaju s pomoću njih. Kad su dovoljno sigurni, prstići polako „nestaju“, ali lakše im je jer znaju da su uvijek tu ako im opet budu trebali.
Brojevna crta im uvelike olakšava računanje.
Dvoje učenika još uvijek brojevnu crtu ne doživljava kao nešto što im olakšava računanje – sakriju prste ispod stola i računaju. Najčešće im kažem: „Stavite ih na klupu i računajte. Što više zadataka izračunamo, prije ćete zapamtiti te odnose.“
Na kraju nema suza, usvajaju nastavne sadržaje matematike bez problema. Nekima sam već i dosadna, ali još uvijek moraju doći pred ploču i računati – s prstima ili bez njih.
…………………….
Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/prvibsvetanedelja/ | UHURN Zvono
………..
Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.
