Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Radno, radno…
objavljeno: 21. rujna 2015.
  • Cilj prvog razreda je naučiti čitati i pisati.
  • Naučiti pisati pisana slova.

Ponekad se oni koji sastavljaju programe i planove strogo drže svog predmeta zaboravljajući pitati ili samo došetati u razred da čuje glas učitelja/učiteljice o svim segmentima jednog razreda.

Da objasnim malo.

Od listopada do prosinca djecu učimo ŠKOLSKO FORMALNO USPRAVNO PISMO.

I to napravimo temeljito.

Naravno, uz hrvatski jezik tiskanim slovima pišemo prirodu i društvo, zadatke riječima iz matematike, primjere engleskog jezika.

  • U siječnju krećemo na pisanje školskog rukopisnog pisma.

Ali, što se događa s pisanjem pojedinog dijela gradiva nekih drugih predmeta dok mi učimo pisati, kako ih zapisujemo? Naravno, tiskanim slovima.

Posljednje slovo rukopisnog pisma (pisano slovo) obradila sam sa svojim učenicima u zadnjim danima svibnja. Koliko mi je ostalo vremena da automatiziram to pisanje? Možda tri do pet radnih dana. Jesu li djeca naučila pisati rukopisnim pismom? Nisu.

PRVI DANI DRUGOG RAZREDA

Predajem učenicima papir s popisom preuzetih knjiga i molim ih da se potpišu.

Ručice su odmah u zraku: Možemo li tiskanim slovima?

Zamolim ih da pišu pisanim slovima, glavice male se automatski okreću prema postavljenoj abecedi koja je ispisana rukopisnim pismom, svatko traži neko slovo, doslovce se muče kao da ih vodim zubaru…

ZAŠTO SE SVE TO DOGODILO?

Tijekom učenja pisanih slova zaboravilo se da imamo još 5-6 različitih predmeta u kojima za rad koristimo tiskana slova. I dobili smo generaciju djece koja savršeno vlada pišući tiskana slova, dok im je pisanje i povezivanje rukopisnim pismom jako teško.

Cijeli rujan i dio listopada imat ću pojačano vježbanje pisanja pisanim slovima.

Različite tematske zadatke, dopunjavanje rečenica, igre slovo na slovo i sve ono što bi otprilike značilo da ću neka slova ponovno učiti s njima pisati, da ćemo se svi zajedno podosta namučiti i zapravo izgubiti kvalitetno vrijeme koje smo mogli upotrijebiti za neke druge elemente: recimo jezično izražavanje.

Nadam se da će se reformom obuhvaćeni učitelji sjetiti ovog praktičnog prikaza svog rada i da će poraditi na tome da se kompleksnost razredne nastave i opismenjavanja pogleda drugačije.

Hoće li to biti u pripremnom razdoblju (nultom razredu) pa da djeca nauče oblike tiskanih slova i predčitalačke vještine ili će se razdoblje početnog čitanja i pisanja razvući na prva dva razreda – ostavljam da praktičari (reformisti) razmisle?

Moje je mišljenje kao učiteljice drugog razreda da današnja djeca puno mogu i da ne treba razvodnjavati neke stvari.

Programe bi trebalo mijenjati prema djeci, a ne prema nekome tko nikada nogom nije stupio u razred.

……

Sandra VUK

OŠ Augusta Šenoe, Zagreb

UHURN Zvono

*mišljenje u ovoj kolumni je mišljenje autorice i nije mišljenje portala niti uredništva*