Uvijek sam se kući vraćala s osjećajem da nisam sve napravila jer je bilo puno administrativnih poslova. 

Stalno sam se trudila dati najbolje od sebe u svojem razredu usprkos tome što me papirologija umarala. Danas takvih poslova ima barem deset puta više. Administrativna procedura ugušila je učiteljski posao – sastavljanje popisa za osiguranje, popisa za prehranu, pisanje raznih suglasnosti, poziva na roditeljske sastanke, izjava o preuzimanju udžbenika, obavijesti o terenskoj nastavi…

Katkad bih pomislila da sam uspjela u jednom danu napraviti sve, a onda bih ustanovila da nisam predala popis za knjižnicu i sve bi se srušilo te bi osjećaj frustriranosti bio sve veći.

Zbog toga sam smislila raspored za školu, slobodno vrijeme i kućne obveze. Nekome bi se moglo učiniti da sam pomalo luda i opsjednuta kontrolom, ali primjećujem da moja metoda djeluje. Raspored je uvijek na vidljivu mjestu, učenici znaju da je to moja crvena bilježnica, a kćeri da se popis nalazi na mojemu radnom stolu. Uspjela sam postići dogovor s cijelom obitelji da svakog dana imam 20-30 minuta za sebe. Najčešće ih provodim u tišini, ali jednostavno mi to treba. Kad je prošlo mjesec dana od uvođenja takve organizacije mojeg života, osjećala sam se drukčije, imala sam više snage, pa sad lakše obavljam neke poslove.

Jedan od mojih načina opuštanja je kaligrafija.

Kad čitam o tome kako su učitelji frustrirani, a neki i ljuti, kako se svađaju zbog toga je li učiteljsko zanimanje ljubav, poziv ili samo posao, poželim da svi oni imaju svoj način opuštanja, meditacije, odnosno da nađu vrijeme u kojem će se posvetiti sebi i onome što vole.

Rad u Udruzi Zvono dio je onoga što radim osim poučavanja. Ovih dana pomažem ostalim učiteljima u pronalaženju vremena za sebe dijeleći s njima sadržaje rada i nastavne listiće. To radim kako bih im olakšala pripremu i uštedjela vrijeme dok nešto traže. Kad je manje stresa, veća je učinkovitost, a osjećaj zadovoljstva širi se i izvan učionice. Nekako lakše prođe dan jer znam da će netko priskočiti upomoć te da nije sramota zamoliti, pitati, učiti… Na primjer, ja nisam znala kako pisati IOOP u e-Dnevnik. Kolegice su mi priskočile upomoć, javile se, savjetovale me i dale mi primjere. Nakon toga sam bila osnažena zajedničkom pomoći i bez problema sam to napisala.

Jedan je od glavnih ciljeva Udruge Zvono upravo to: osnaživanje pojedinca, pružanje podrške, savjetovanje te zajednička izrada programa i sadržaja rada. Budući da imam dobar svakidašnji raspored, mogu naći dovoljno vremena i za aktivno djelovanje u Udruzi.

Ovih smo dana proslavili deset godina postojanja, pridružite nam se i vi!

Zaslužujete najbolje!

• Po ovome su svi čuli za nas.

…………………………………..

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/prvibsvetanedelja/  | UHURN Zvono

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.