Svoj rad i rad s djecom iznimno cijenim i zato se trudim uvijek biti korak ispred – neprestano učim, osluškujem potrebe svojeg razreda i prilagođavam im se.

Zbog toga tražim da i moji učenici steknu radne navike u skladu sa svojim sposobnostima. Svaki je zadatak ponovno napravljen za novu generaciju, ne volim kopirati ili stalno ponavljati.

Također se ne ubrajam u instant ili reality (lažni privid stvarnosti) učiteljice. U učiteljskom poslu uvijek je nešto novo in – jedne godine svi imaju videokonferencije, a ako ne slijedite trend, niste inovativni. Sljedeće godine to je brain gym, pa ako vam svi učenici nemaju bočice vode na stolu (jer to je jedino zapamćeno s brain gyma), niste dovoljno kreativna učiteljica Ako vam razred nema Facebook grupu, niste informatički pismena učiteljica itd.

Najčešće se mičem od trenda, ne slijedim ga. Ne zato što nešto ne valja s njim, nego zato što sama procjenjujem što je potrebno mojem razredu i odlučujem što je od tog trenda iskoristivo, odnosno dobro.

Ove školske godine u trendu su projekti – projekti za sve i svašta. Zbog toga sam se ove godine odmaknula od takva pristupa. Provela sam kao voditeljica / jedna od autorica projekte u koje sam čvrsto vjerovala, odnosno za koje sam držala da imaju dobru i dugotrajnu primjenu u nastavnom procesu, a napustila sam one površne, trendovske ili nametnute u određenom trenutku.

Također sam uočila da ni učitelji nemaju strpljenja. Čudimo se kad dijete ne želi pročitati lektirno djelo od 100 stranica, a učitelji nerado sudjeluju u projektima koji traju dulje od 15 ili 20 dana. Kao da im je naporno isplanirati i izraditi sadržaje za dulje vrijeme.

Zatim je tu želja za publicitetom – tko će biti prvi, tko će prvi objaviti/fotografirati kako netko drugi obavlja njihov učiteljski posao. Dođe mi da se primim za glavu i povičem: „Sve je to iskrivljeno!”

Prvi vlastiti projekt kojem sam studiozno pristupila bio je Zagreb u Šenoino doba (1997.). Sjećam se da sam cijelo ljeto posuđivala knjige koje su govorile o tom razdoblju, tražila ideje (tada za učenike 1. razreda), pripremala se i na kraju ispekla medenjake za cijelu generaciju prvašića prema receptu iz knjige Šenoina oca.

Danas toga nema – nađete dva-tri spota na YouTubeu/Pinterestu, izradite dva nastavna listića i proglasite to projektom.

Drugi je razlog zbog kojeg sam se odlučila osamiti potreba ljudi koji nisu u prosvjeti da nam stalno daju savjete, to jest govore nam kako se radi u Njemačkoj, Italiji ili Finskoj. Pritom potpuno zanemaruju da je naš sustav drukčiji, da su naši učenici drukčiji i da mnogi učitelji nisu motivirani „visjeti s prozora” ne bi li učenicima bili zanimljivi.

Zbog toga se hrvatski učitelj još više povukao u svoju učionicu, zatvorio vrata, a mnogi su i spustili rolete (ne u doslovnom smislu). Čak nam i na usavršavanjima puštaju snimke austrijskih učitelja te švedske primjere kako djeca u prirodi istražuju bilje. Poznajem jako puno učitelja koji bi mogli pokazati i kvalitetnije primjere, ali nemaju nikoga da ih snimi, vrednuje njihov rad, pokaže im nešto i savjetuje. Učitelj uči, pokazuje, razgovara s učenicima, ne sjedi za računalom, nema selfie štap da se snima i hvali (makar i takvih ima). Zbog toga sam ugasila neke svoje profile na društvenim mrežama, smanjila broj objava (objavljujem samo radove svojih učenika na koje sam jako ponosna) i zatvorila vrata učionice.

• Ne znam kamo sve to vodi. Površnost je zahvatila sve pore našeg društva. Nažalost, polako nagriza i učitelje!

Radovi mojih učenika

……………

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home  | UHURN Zvono

……………..

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Svih je godina (točnije 23) bila zaposlena u zagrebačkoj Osnovnoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG-a. Trenerica je i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je kao „kritički prijatelj” u izradi Nacionalnoga kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj i izvan nje. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava prema svim učiteljima koji su spremni za izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.