DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Slovo do slova, što tu piše?
objavljeno: 10. listopada 2016.
Kolumna Sandra Vuk
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle.
SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
Uvođenje novih pravila oduzelo mi je mnogo vremena, ali se nadam da ćemo s pomoću njih moji učenici i ja biti uspješniji u daljnjem radu.
PISANJE NA PLOČU
Ostvaruje se san svih đaka u našoj učionici. Učenici na ploču pišu određene zadatke, ispisuju rečenice iz teksta, računaju i zapisuju odgovore. Neprestano moraju dolaziti pred ploču i pisati na nju. Nekima se to sviđa, nekima ne. Moraju se suočiti s reakcijama ostalih učenika koji ne mogu pročitati što piše na ploči ili uočavaju da je neko slovo pogrešno napisano. Već nakon pet tjedana primjećujem pomake – učenici se trude pisati što pravilnije i urednije na ploču kako bi ostali uspjeli pročitati napisano. Jedan bod za mene.
UČITELJICA PIŠE NA PLOČU
Izbacila sam sve suvremene metode poučavanja i vratila se kredi i ploči. Pišem, crtam, objašnjavam, skiciram. Katkad su mi ruke potpuno umrljane kredom. Imamo pravilo – sve što je napisano na ploču moraju prepisati u bilježnicu. Kupila sam i krede u boji (većini djevojčica sam uzor, pa im bilježnice izgledaju kao ogledala mojeg rada). Katkad im je dosta pisanja, pa se žale da ih boli ruka, a jedan se učenik našalio da mu se živac upalio. Najčešće čujem samo uzdahe. Uvela sam i odgojnu metodu – što više brbljaju, to ja pišem veći tekst na ploču. Na taj sam način uspješno smanjila žamor tijekom sata. Drugi bod za mene.
BILJEŽNICE, AH, BILJEŽNICE
Uvela sam pregled bilježnica jedanput na mjesec. Moram priznati da je to moja najveća muka jer imam 26 učenika, a pregledavam sve što su pisali prethodnog mjeseca, provjeravam jesu li redovito pisali domaće zadaće itd. Cijeli vikend provedem nad bilježnicama pregledavajući ih. Srećom, primjećujem pomak nabolje. I roditelji ispravljaju pogreške u pisanju – vidim da su neke riječi podcrtane. Primjećujem i da se učenici trude i lijepe zadane listiće. Nažalost, još uvijek na pitanja odgovaraju jednom do dvjema rečenicama. Bod za njih, ali pola boda i za mene. Učenici uglavnom sve manje pišu tiskanim slovima, vraćaju se osnovi i pišu pisanim slovima.
PLAKATI, NASLOVI, UREĐENJE UČIONICE
Plakate moraju izrađivati sami i tada su sami sebi najveći kritičari. Kad vide da izgled plakata nije dobar, ljute se, ali na pogrešci nešto i nauče, pa je svaki sljedeći pokušaj bolji jer se više trude.
Svrha je naših pravila pisanje pisanim slovima, obogaćivanje rječnika učenika te lijepo i pravilno usmeno izražavanje. Sve je to priprema za peti razred i na tome radimo svakog dana.
Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home | UHURN Zvono
