Prije nego što smo se posvetili oslikavanju, odlučili smo istražiti temu. Počeli smo zapisivati što sve čini grad i općinu. Vrlo smo brzo uočili da je grad smješten u neposrednoj blizini rijeke Save i da ima mnoštvo rukavaca i jezera (točnije pet), da je prepun biciklističkih staza, ali i kružnih tokova (opet pet). Zatim smo istraživali sakralne objekte, objekte koji imaju povijesno značenje (dvorac Kerestinec) i nabrajali koliko ima zaselaka i naselja koji zajedno čine općinu.

Sve smo prikupljene informacije odlučili prikazati na jajetu. Najprije smo odredili kamo ćemo smjestiti pojedini objekt. Nakon toga počeli smo razrađivati ideju i smišljali kako ćemo to prikazati. Tada sam prvi put zamijetila da učenici crtaju bića i predmete kao prema kakvu uzorku – kuće u dvjema dimenzijama, stablo s kružnicom umjesto grana, ptice u obliku slova v itd.

Pojavio se i problem vezan za perspektivu, odnosno kut gledanja onoga što smo trebali naslikati. U jednom su trenutku učenici rekli da je teže oslikati jaje nego naučiti pisano dijeliti.

Rad smo podijelili u čak četiri faze:

a) prikupljanje podataka i smještaj slika objekata na jajetu

b) izrada skica

c) oslikavanje velikih ploha (temeljna boja)

d) izrada i oslikavanje detalja.

Posljednji je korak bio uključiti sve učenike u oslikavanje jajeta jer je to zadatak za cijeli razred, a ne za pojedinca. Izrada i oslikavanje trajali su tri tjedna. Ni u jednom trenutku nastavni sadržaji i teme nisu bili neobrađeni zbog tog posla. Od početka rada svaki je nastavni dan bio dobro organiziran i točno se znalo tko što radi. Zadatak je učenike naučio mnogočemu – kako organizirati i kvalitetno iskoristiti vrijeme za rad, kako prihvatiti tuđe mišljenje ili pomoći drugom učeniku koji se baš i ne snalazi u oslikavanju…

Tijekom četiri tjedna nisam pomogla ni u jednoj crtici. Učenici se tomu nisu čudili jer oni znaju – njihova učiteljica želi učenički rad.

Nisam pobornik uplitanja u dječji rad. Držim da učenicima trebamo pokazati put, poučiti ih kako raditi, usmjeriti ih, raditi na tome da upoznaju tehnike crtanja, ali se ne miješam u dječji doživljaj. Vrlo često znam reći da je ljepota u očima promatrača. Svatko od nas gleda svijet drukčijim očima. Nekome je Mona Lisa najljepša žena u povijesti, a nekome je to Angelina Jolie i zato nikada ne namećem učenicima svoje mišljenje o tome kako nešto treba izgledati.

Ove me godine u području likovne kulture iznenadila baš ta različitost i raznovrsnost dječjih radova. Nakon pročitane priče o Vesni, staroslavenskoj božici proljeća, svaki je učenik drukčije prikazao svoj doživljaj.

Iako su manjak kreativnosti i neoriginalnost još uvijek prisutni u njihovim radovima, trudim se promijeniti to zajedno s njima.

• Sretan Uskrs! Ako budete u blizini Svete Nedelje, navratite na glavni trg (Trg Ante Starčevića) i pogledajte naše jaje, rad učenika 4.b OŠ Sveta Nedelja.

………….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | https://sites.google.com/site/4bsvetanedelja/home  | UHURN Zvono

……………..

Rođena je i školovana u Zagrebu, studij za učitelje završila je na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Svih je godina (točnije 23) bila zaposlena u zagrebačkoj Osnovnoj školi Augusta Šenoe. Mentorica je na metodičkim vježbama za studente UFZG-a. Trenerica je i e-mentorica mnogim učiteljima u području korištenja IKT-a u nastavi. Sudjelovala je kao „kritički prijatelj” u izradi Nacionalnoga kurikuluma. Promovirana je u učiteljicu mentoricu.

Objavljuje stručne radove i članke, izlaže na međunarodnim i državnim stručno-znanstvenim skupovima te stalno sudjeluje u profesionalnom usavršavanju svojih kolegica i kolega u Hrvatskoj i izvan nje. Profesionalni rad nastavlja od rujna 2016. u Osnovnoj školi Sveta Nedelja, a daljnju edukaciju i usavršavanje usmjerava prema svim učiteljima koji su spremni za izazov poučavanja učenika 21. stoljeća. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige.