Kolumna
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika. Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama. Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima, roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama. Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od drugih… Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet, a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
INKLUZIVNA UČIONICA ■ 74. ■
Erasmus+ projekt “Ecological literacy for a sustainable future”
objavljeno: 16. ožujka 2023.

Sjedim u kafiću. Čekam prijateljicu. Slušam dvije, pretpostavljam, učiteljice za susjednim stolom. Razgovaraju o tome kako je ovo s projektima i putovanjem po svijetu postao učiteljski turizam i kako ne vide smisao toga, učenici gube od nastave, a nastava se ne održava jer učiteljice samo rade aktivnosti za razne projekte. Baš sam im htjela svašta reći, ali, na sreću ili nesreću, stigla je moja prijateljica.

No, njihov razgovor dugo mi se motao po glavi. Možda zato što smo mi, moja škola, moj razred, upravo u jednom Erasmusovu projektu: ECOLOGICAL LITERACY FOR A SUSTAINABLE FUTURE.

Cilj projekta jesu zaštita bioraznolikosti i smanjenje utjecaja čovjeka na klimatske promjene. U projekt su uključeni učenici od 9 do 13 godina. Glavni je koordinator projekta Kilglass National school iz Irske, a ostali su partneri iz Turske, Rumunjske i Hrvatske. Tema su projekta ekološka pismenost i održiva budućnost. Sve u vezi s tim temama razradili smo u Školskom kurikulumu.

U razrednom sam kurikulumu teme razradila satima razrednika, prirode i društva, matematike, hrvatskog jezika, likovne kulture, glazbene kulture, engleskog jezika, u suradnji s profesoricom engleskog jezika, i informatike, u suradnji s profesoricom informatike.

Proučavala sam kurikulum i gledala koje sve ishode učenici mogu ostvariti zadanim projektom u mojem razredu te koje ću sve međupredmetne teme dotaknuti. Bila sam svjesna da tu ima mnogo posla. No, tema projekta je aktualna, učenike će zanimati, a sigurna sam da će putem ovog projekta i mnogo toga naučiti.

U projektu smo svi ravnopravni. Ne govorim učenicima što treba napraviti. Učitelj postavlja pitanja. Učenici olujom ideja smišljaju odgovore i aktivnosti što ćemo napraviti vezano uz temu projekta.

Kad sam im prvi put spomenula projekt i objasnila da ćemo istraživati klimatske promjene, utjecaj klime na hranu, na voće i povrće te tražiti odgovore što mi možemo promijeniti, učenici u mojem razredu bili su vrlo, vrlo zainteresirani.

Razgovarali smo o tome da su u projekt uključeni učenici iz Turske, Rumunjske i Irske. Moji su učenici htjeli istražiti koju hranu tradicionalno jedu naši prijatelji iz projekta. Predložena je ideja i ostvarena. Skupina učenika napravila je plakat na temu tradicionalnog doručka u Turskoj, Irskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj.

Zajedno smo otišli u knjižnicu i posudili mnogo slikovnica i knjiga o klimatskim promjenama, hrani, našem planetu Zemlji, ekologiji… Čitali smo knjige, razgovarali o planetu Zemlji, o hrani, o klimi i o klimatskim promjenama. Zaključili su da je čovjek kriv za klimatske promjene i pitali se zašto se sustavno uništavaju biljke, voće i povrće. Saznali smo i naučili što su staklenički plinovi, zašto su klimatske promjene važne, što je efekt staklenika, što je globalno zagrijavanje i još mnogo toga. Sjedili smo u krugu u razredu kad smo već imali dosta znanja o zadanoj temi. Slijedio je zadatak kako sve to pokazati našim gostima.

Učenici su se pitali hoće li naši gosti razumjeti što im želimo pokazati ako budemo govorili hrvatskim jezikom. Sami su zaključili da ćemo ponešto morati prevesti na engleski. Predložili su da napravimo plošne lutke na štapu koje će predstavljati razno voće i povrće. U malom će se igrokazu pojaviti jako sunce i naše će voće i povrće uvenuti. Ponovno ćemo ga posaditi. No, voće i povrće ponovno će uvenuti od previše kiše. Dogovorili smo da ćemo kišu dočarati oponašajući je zvukovima i pokretima. Tad su predložili da napravimo plakat čovjeka. Čovjek je kriv za sve promjene u prirodi, ali on je i onaj koji prirodu može spasiti. Sve što su učenici predložili – napravili smo. Mnogo smo toga naučili s pomoću ovog projekta.

Nije ovo turizam za učitelje. Projekt je vjetar u leđa za ostvarenje važnih spoznaja i usvajanje znanja.

■  Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb ■