Još kao mala djevojčica, godine i mjesece pamtila sam, i računala, prema svom rođendanu. Rođena sam u lipnju, pa su mi roditelji svake godine pripremili lijepu proslavu rođendana. Živjeli smo u kući koja je imala dvorište i na moj rođendan to se dvorište pretvaralo u bajku. Izneseni su stolovi i stolice, na jedan kraj dvorišta za nas djecu, a na drugi za roditelje. Igrali smo se skrivača, lovice, s loptom, jeli sendviče i tortu.

Moja krsna kuma imala je slastičarnicu i uvijek sam za rođendan dobila najljepšu i najfiniju tortu na dva kata. Bile su to najdivnije proslave rođendana i rođendani koji ostaju u pamćenju. I dandanas volim svoj rođendan. Tog se dana kod mene okupe sve moje prijateljice. Popijemo piće, jedemo kolače, smijemo se i zafrkavamo.

Rođendan je u djetetovu životu jako važan dan. Volim svoj rođendan i rođendane svojih prijatelja. Sjećate li se moje kolumne otprije godinu dana? Pisala sam o tome treba li učiteljica ići na proslave rođendana svojih učenika i da sam radila tortu za jednog dječaka iz svog razreda.

Da, i ove je godine taj dječak dobio tortu. Ali i…

Na informacijama u rujnu jedna mama iz razreda spomenula je da se njezin sin igra i druži s dječakom iz razreda i da je saznala da je njegovo djetinjstvo teško te da bi oni željeli pomoći, no ne znaju kako. Razgovarajući, otkrile smo da je Natu rođendan u studenome i da je to možda zgodna prilika. Na sljedeće informacije stigla je druga mama i ispričala mi da su se mame na treningu dogovorile da će pripremiti rođendansku proslavu i iznenaditi Nata. Par dana prije rođendana roditelji iz razreda sve su organizirali.

Proslava rođendana bila je na igralištu u našoj četvrti. Mama koja je predstavnica roditelja poslala mi je fotografije stvari koje su mu kupili: trenirku, jaknu, tenisice, loptu i romobil. Organizirali su zabavu iznenađenja. Naručili su pizze, donijeli sokove i grickalice. Učiteljica Tatjana, koja je s našim razredom u Produženom boravku, ispekla je muffine, ja sam ispekla tortu i trebalo je samo dovesti Nata na igralište.

Poslijepodne poslije boravka učiteljica Tatjana i ja odvezle smo se autom po njega i pozvale ga na sok (njegova je baka znala da mu pripremamo rođendansku proslavu). Nat je bio zbunjen. Kad smo došli na igralište, prijateljice i prijatelji iskočili su iz grmlja i viknuli: “Iznenađenje!“

Ne mogu opisati tu sreću u njegovu pogledu i taj njegov osmijeh. Kada dijete doživi iznenađenje i proslavu rođendana, naravno da ga to razveseli. No ova proslava nikoga nije ostavila ravnodušnime. Nat je otvorio darove, svi smo mu pjevali, jeli smo pizzu, tortu, igrali se…

Hvala roditeljima učenika našeg razreda. Pokazali su da imaju golemo srce i pripremili su dan za Nata koji on zasigurno nikad neće zaboraviti. Nekoliko dana poslije javio se njegov tata i zamolio da u njegovo ime zahvalim roditeljima, da je Nat spavao s darovima i da ga nikad nije vidio sretnijega.

■  Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb ■