Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
DNEVNIK JEDNOG ODRASTANJA
Individualno stručno usavršavanje [2.]
objavljeno: 28. siječnja 2019.

Kreativnost u nastavi naziv je stručnog usavršavanja za učitelje osnovnih škola koje je održano u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 10. siječnja 2019.

Osoba sam koja je stvarno otvorena za sve novo. Volim čitati, polaziti tečajeve izvan RH… Često i prije drugih isprobavam nove metode rada u svojem razredu, odnosno u svojoj maloj zajednici. Riječ kreativnost  iz naziva usavršavanja pobudila je moju znatiželju. Znatiželju je povećao list papira na kojem je pisalo više o usavršavanju – iznenadilo me što je usavršavanje radioničkog tipa, a samo su dva predavača…

Trajanje me nije toliko privuklo (7 sati), ali držim da se sve mora jednom probati.

Nakon uvodnih riječi ništa nije slutilo na dobro, ali znatiželja je ubila mačku, pa sam tako i ja vrlo brzo uguglala ime predavača da otkrijem o kome se radi. Smatram se pismenom osobom, već sam dugo u prosvjeti, surađivala sam s većinom profesora Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, ali ime tog predavača i predavačice nikad nisam susrela u relevantnoj literaturi.

Kad je usavršavanje počelo, imala sam osjećaj već viđenog i dosta dugo mi je trebalo (jer predavači su vrsni animatori i motivatori) dok nisam shvatila zašto mi je sadržaj poznat i zašto osjećam da su spomenuta istraživanja i rezultati „iskrivljeni“. Na društvenim mrežama počela je rasprava oko anglizama koje upotrebljavaju predavači, pa sam u jednom trenutku „okrenula ploču“.

Pitala sam se kako „iskrivljene“ priče mogu doživjeti tako velik uspjeh – 1800 ljudi, a vjerujem da ih je više od polovice bilo zadovoljno onime što su čuli. Isprva nisam znala koje su to dobre strane zbog kojih su zadovoljni. Otkrila sam da je to itekako povezano s time koliko se pojedini učitelji stručno usavršavaju.

Naime, mnogi učitelji nakon fakulteta više nisu učili, istraživali, stoga nisu upoznati s novim metodičkim načelima, načinima rada i pristupima učenicima.

Mnogi čekaju da netko dođe pred vrata njihove učionice i otkrije im novi svijet. Mnogi  nisu sudjelovali u dijeljenju dobre prakse izvan svoje škole ili grada i ne znaju što sve mogu otkriti ako samo dvaput kliknu mišem.

Mnoge je fascinirao lijep prostor (koncertna dvorana) i nekoliko ugodnih riječi o tome kako smo mi učitelji i prosvjetitelji i odmah su zaboravili sve jer ih se, eto, netko na 5 sekundi sjetio.

Odradila sam usavršavanje do kraja – sve radionice, sve primjere, sve pomalo krive načine učenja. Naime, vidjelo se da predavači ne vladaju osnovnom materijom (atribut je funkcija riječi u rečenici i većinom je pridjev, parafraziranje je ukratko ponavljanje sadržaja iz drugog ugla lišeno osobnosti…). Međutim, nije na meni da to prosuđujem.

Nisam ispunila evaluacijski upitnik jer nisam htjela biti „majmun“ iz njihove početne priče koji sve čini ne znajući zašto.

Meni je tih 7 sati bilo potrebno za vlastitu introspekciju. Zaključila sam da ne bih imala prezentaciju s tako malim fontom slova, kako volim svoj materinski jezik i ne pravim se većim Englezom od samih Engleza te kako je moje individualno stručno usavršavanje i poznavanje osnova daleko, daleko bolje od onoga koje su pokazali predavači.

A kome i kako to prikazati?

Na to znam odgovor i zadovoljna sam sa spoznajom da ću sve što sama naučim primijeniti u svojem razredu, uspješno ili manje uspješno. Preostaje mi da sama vodim brigu o svojem usavršavanju, odnosno da i dalje čitam stručnu literaturu i napredujem.

Nismo svi rođeni za pozornicu!

P. S. Kreativnost u vrtićkoj dobi je veća (kvantitativna) jer djeca ne znaju prosuditi što je dobro, a što loše (znaju kako upotrijebiti olovku da bi nekoga uboli u oko), a u školske djece javlja se kvalitetna kreativnost koja se može mjeriti govoreći o primjenjivosti ili neprimjenjivosti, a najveći je stupanj (i Mensa može potvrditi) između 18. i 23. godine života kada bazična znanja znamo kreativno iskoristiti (primjenjivost se mjeri). Treba čitati, čitati, čitati…

Radovi mojih učenika na temu grad budućnosti, igra geometrijskim tijelima.

…………………….

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja | 2. razred | https://sites.google.com/view/2-b-sveta-nedelja/ | UHURN Zvono

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i gledištima kolumnista i ne mora izražavati mišljenja uredništva Školskog portala i Školske knjige