Na kraju smo još jedne školske godine. Većina učitelja složila bi se sa mnom kako ocjene treba ukinuti barem u nižim razredima osnovne škole.
Jedna mi je učiteljica ispričala što je rekla roditeljima kada su je „podučavali“ kako treba ocjenjivati. Zamolila ih je na roditeljskom sastanku da u anketi navedu koju ocjenu njihovo dijete mora imati na kraju godine.
Roditelji su ju gledali u čudu i na kraju zaključili da je ipak ona kompetentna da ocjenjuje učenike.
Kada je moja kći Dora u trećem razredu osnovne škole dobila jedinicu, napravila sam joj tortu. U čudu i nevjerici me je gledala. Objasnila sam joj da jedinica nije problem. Smatram da je svaka ocjena za učenika i da svaki učenik, tijekom svojeg školovanja, mora dobiti sve ocjene od jedan do pet.
Dorina jedinica bila je upozorenje, i njoj kao učenici i meni kao roditelju, da nešto moramo raditi više ili drukčije.
Tu priču s jedinicom i tortom uvijek ispričam na roditeljskom sastanku. Nadam se da roditelji razumiju što svojom pričom želim poručiti.
U prvom razredu imam najveći broj odlikaša i najviše petica. Smatram da učenici moraju zavoljeti ići u školu i da je petica dobra motivacija za učenje i stvaranje radnih navika.
No u trećem razredu nisu svi učenici odlikaši.
Primjećujem da ocjene više žuljaju roditelje, nego učenike.
Roditelji bi željeli da njihova djeca iz svih predmeta imaju 5,00. Gdje je nestalo ono „prošao/prošla sam s 5“?
Učenik nije pročitao lektiru. Iako dobiva novu priliku, nije ju iskoristio. Često učenik i ne prenese roditeljima što je bilo u školi pa roditelj reagira tek kad primijeti ocjenu i bilješku u e-dnevniku.
Gdje je nestala odgovornost učenika za svoje zadaće?
Tko je za to kriv?
Današnji način života i nedostatak vremena za djecu doveli su do toga da učenje nije važno, važna je isključivo ocjena. Jesu li učenici možda preumorni pred kraj školske godine ili im se više ništa ne da raditi?
Sigurno je mnogo razloga. No nema opravdanja.
Svatko bi trebao biti odgovoran za svoje postupke i svoje obveze.
Smatram da ocjene nisu potrebne u nižim razredima osnovne škole. Kada bi mene pitali, uvela bih testove za sve učenike iz svih predmeta na kraju školske godine. Testovi bi se pisali za postotak usvojenog znanja. Rezultati ne bi bili javni, nego bi svaki roditelj dobio povratnu informaciju koliko je učenik svladao gradiva iz svakog predmeta na kraju školske godine.
Možda ni to ne bi bilo najbolje rješenje. Ali bilo bi informacija roditelju, objektivnija od onog 5,00. Informacija bi bila korisna učitelju kako bi znao planirati svoj rad za sljedeću školsku godinu.
■ Autorica: Ivančica Tajsl Dragičević, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb ■