Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – buduće učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
SANDRINA UČIONICA ■ 263 ■
Kad se vratimo na staro
objavljeno: 7. prosinca 2020.

Odlukom epidemiološke službe moj razred i ja bili smo u samoizolaciji od 26.11. do 6.12.2020. Bez obzira što smo bili spremni napravivši za to sve kvalitetne predradnje, jednostavno nam  povratak na daljinu nije bio uspješan kao što sam očekivala.

Krenimo redom.

Obavijest da je za razred proglašena mjera samoizolacije došla je u petak oko 9 ujutro 26.11. Nakon obavijesti krenula sam (u totalnom košmaru) zvati: školu, svoju liječnicu, školsku liječnicu, stožer za provođenje mjera mjesta u kojem radim.

Vrijeme provedeno pri telefonu mogla bih mjeriti u satima.

U 14h došla je službena obavijest koju sam proslijedila roditeljima. Roditelji su uglavnom prihvatili mjere, ali bilo je i roditelja koji su htjeli znati tko je ta osoba zbog koje razred ide u samoizolaciju.

Tek oko 16.30 došla je službena odluka i upis mog imena u registar osoba koje su bile u dodiru sa Covidom (dakle, skoro sedam sati smo čekali da cijeli proces bude službeno odobren).

Do 16h sadržaj za petak već je bio postavljen na razrednim stranicama, spreman za rad na daljinu.

LINK

U ponedjeljak su učenici periodično krenuli raditi zadatke. Pet je učenika započelo do 9 ujutro, a neki nikad nisu pogledali video koji sam postavila (24 učenika, 18 pregleda). Jesu li zadatke ikada riješili, saznat ću po povratku u učionicu?!

Svaki se da sve manje učenika javljalo, a sve više roditelja koji su ostavljali svakakve poruke: od slabog interneta (Sveta Nedelja ima jednu od najboljih mreža), do: Stavila sam sina u kaznu, nema ovaj tjedan tehnologije. Ili: Mi to poslušamo, a njemu je stres pa on to neće rješavati.

Vrhunac odbijanja učenja na daljinu dogodio se šesti dan kad su trebali u nekom digitalnom alatu (njima poznatom) napisati nekoliko rečenica. Više od 50% preuzeli su roditelji. Tada sam shvatila da sam izgubila. Bez obzira koliko sam učenike pripremala, upućivala, radila s njima, roditelj nije bio s nama u učionici i oni su odlučili da moje zadatke mogu brže i lakše riješiti, napisati,upisati…

Odustala sam, i više pred njih nisam postavljala zadatke.

Nisam tražila aktivnosti u realnom vremenu.

Nisam kontrolirala je li svaki učenik vidio moje upute ili kako napraviti likovni rad. Mnogi nikada nisu odslušali do kraja.

ŠTO SE TIČE SADRŽAJA.

Smanjila sam ga, izvukla ono bitno, za većinu sadržaja snimila videoupute/videolekcije u trajanju do 5 minuta (većina je odgledana do 3 minute).

Vraćamo se u učionicu. Dok ponovo uvedem red i aktiviram radne obaveze, krenut će praznici. Još jedna školska godina čini mi se izgubljenom i ne vidim da će biti bolje.

■ Piše: Sandra VUK ■ OŠ SVETA NEDELJA, SVETA NEDELJA ■ Mrežne stranice 4.b ■