Zadnji dan nastave u kalendarskoj godini 2020. provodimo u polu-slavlju, zato što nas korona i dalje sputava pa se ne družimo na hodnicima škole. Božićne pjesme čuju se iza zatvorenih vrata svakog razreda. Naš razred razveselio je Kan i njegovi roditelji. Kan se obukao u pomoćnika Djeda Božićnjaka.

Ušao je u razred u kostimu i počeo s pričom:

„Stigao sam iz dalekih krajeva. Bole me kosti. Može li mi netko donijeti stolicu da se sjednem i odmorim? Možeš li mi ti donijeti stolicu, dječače s narančastom majicom? Djeco jeste li bili dobri prošlu godinu? Pisali ste svakodnevno domaće zadaće? Vježbali čitanje?“

Gledala sam Kana s osmijehom na licu i zaista uživala u njegovoj glumi.

Nije se dao smesti, nego je i dalje sipao pitanje za pitanjem i razveseljavao svakog prijatelja iz razreda:

„Djeco, volite li darove? Jeste li napisali pisma Djedu Božićnjaku? Jeste li stavili pisma na neko vidljivo mjesto? Nisam skupio sva pisma, ali donio sam vam malo slatkiša.“

I svakom je učeniku predao slatki dar.

„Djeco, je li učiteljica bila dobra prema vama? Evo donio sam slatki dar i za nju.“

Srce mi je veliko, najveće, stvarno su predivna djeca koju podučavam.

Hvala Kanu i hvala njegovim roditeljima.

Spremam se iz škole i ulazim još jednom u razred. Zatvaram vrata, zatvaram prozore, da nitko ne čuje što im još moram reći.

Podsjećam ih da ne zaborave na Božić roditeljima darovati kalendar koji smo radili kao razredni projekt jer smo iz Prirode i društva učili snalaženje u vremenu. Svaki je učenik dobio 12 listova papira. Na polovici svakog lista otisnut je naziv mjeseca s pripadajućim datumima.

Zajednički smo dogovarali što ćemo za koji mjesec nacrtati ili naslikati na kalendaru.

Mjesec siječanj – godišnje doba zima. Vrijeme je hladno. Nosimo kapu, šal, rukavice pa njih i crtamo na naše kalendare. Nekad ima snijega, nekad nema. Javlja se Stjepan i komentira kako će snijeg sigurno pasti kada se budemo morali vratiti u školu… Najvjerojatnije pomislih, ali odmah sam ih utješila da ako će snijeg pasti kad bude nastave, ići ćemo zadnji sat na sanjkanje na nasip ili grudanje na školsko dvorište.

Veljača nam je zadala problem. Nismo znali treba li nacrtati masku ili srca. Maska je bila ako je maskenbal ili fašnik u veljači, a srca jer je Valentinovo. Učenici su dobili zadatak da saznaju kada su maškare u 2021 godini. Na sljedećem satu dogovor je bio da u mjesecu veljači ipak radimo grafiku srca jer učenici žele naučiti kako se radi grafički likovni rad.

Za ožujak, mjesec kada stiže proljeće, odmah smo uspjeli dogovoriti da slikamo neko proljetno cvijeće.

U travnju smo se odlučili prikazati male piliće jer je u travnju Uskrs.

Mjesec svibanj je najljepši mjesec u godini jer je u tom mjesecu Majčin dan. Nakon razgovora što ćemo crtati dogovor je bio dlan koji pružimo majci.

Lipanj je mjesec kojeg neka djeca vole jako jer završava školska godina i počinju ljetni praznici. Onda su mi se javile moje male razredne mudrice koje baš ne vole ljetne praznike jer idu kod baka i djedova te dugo ne vide prijatelje iz razreda. Njihov je prijedlog bio da ja odlučim što ćemo crtati u lipnju. Odabrala sam cvijet ivančicu.

Spomenuli smo da u lipnju dolazi novo godišnje doba. Ljeti je toplo, nosimo laganu odjeću i obuću. Zato smo u srpnju za crtanje odabrali japanke.

U kolovozu smo crtali ljetni motiv. Po želji ribu, brodić, jedrilicu, suncobran. Nešto što ih podsjeća na more i plažu. Posebno volim one sate likovne kulture kada svojim učenicima predložim razne likovne motive, a oni sami odabiru što će crtati ili slikati.

U mjesecu rujnu vraćamo se u školu. Počinje nova školska godina. U rujnu smo crtežom prikazali svoju školsku torbu.

Listopad je mojim učenicima najsmješniji mjesec. Lišće pada i mijenja boje pa smo tako crtali list kao triptih – toplo hladni kontrast.

Opet smo razgovarali o tome kakve su promjene u prirodi, kako se obuvamo i odijevamo pa smo u studenom odabrali zimske cipele.

U prosincu smo se veselili Božiću i veselit ćemo se Božiću i sljedeće godine u prosincu, zato smo slikali božićno drvce i darove ispod njega.

Projekt razrednog kalendara učenicima je vrlo zanimljiv. U projektu povezujem hrvatski jezik, glazbenu kulturu, prirodu i društvo, matematiku, likovnu kulturu, a učenici spontano nauče imena mjeseca u godini.

Odlazim iz škole, podsjećam učenike da ne zaborave na kalendar, svima iz zaželim sretan Božić i Novu godinu.

Nova je 2021. godina.

Dobila sam mnogo poruka, e-mailova od svojih učenika i njihovih roditelja. Uz čestitke s dobrim željama, stizale su i zahvale za kalendar.

No jedna me zahvala posebno dirnula.

Jedan je učenik pitao svoje roditelje treba li djeci iz Petrinje kalendar. On bi im darovao svoj, a učiteljicu bi zamolio da mu pomogne napraviti drugi za njegove roditelje.

I onda shvatiš da djeca proživljavaju i osjećaju ove strahote puno više nego mi to mislimo.

■  Autorica: Ivančica Tajsl Dragičević, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica ■  OŠ Trnjanska, Zagreb ■