Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika. Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama. Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima, roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama. Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od drugih… Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet, a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
INKLUZIVNA UČIONICA ■ 36. ■ SVI SMO JEDNAKI, A SVATKO JE RAZLIČIT
Korak naprijed
objavljeno: 1. travnja 2021.

Ni za ovu školsku godinu ne mogu reći da je bila poput proteklih godina. Lanjska je školska godina bila „novo normalna“. Novo jest, ali normalno nije. Ove školske godine, u prvom polugodištu, nekoliko dana radili smo online. Jedna samoizolacija. Jedno dijete pozitivno na Covid-19 i cijeli razred kod kuće.

Možda je to ove školske godine bilo lakše jer smo već znali kako treba raditi kada radimo od doma. Dobijemo informacije putem elektroničke pošte.

Učiteljica stavi zadatke na razrednu web stranicu. Svakodnevno se sastanemo preko Zooma.

Možda je bilo lakše jer smo imali informaciju kada se vraćamo u školske klupe.

Srećom je taj period prve samoizolacije brzo prošao i vratili smo se u razred.

U razredu se stalno nešto događa.

■  Posebno mi je drago vidjeti napredak kod Mare, Samah i onih mojih samozatajnih, na koje često ni ne obraćamo veliku pažnju.

✿ Mara je postigla veliki napredak.

Lani je na satu tjelesne i zdravstvene kulture promatrala razred i samo se povremeno uključivala u pojedine aktivnosti. Često smo ju pomoćnica u nastavi ili ja, morale potaknuti da se uključi. Ove školske godine s tim nema problema.

Aktivna je na satu. Samo povremeno, u momčadskim igrama, kada nema sigurnosti stane sa strane i promatra. Promatra i uvijek navija za jednu ekipu. Sudjeluje pasivno. Sigurna sam da će doći trenutak kada će se uključiti i u momčadske igre.

Primijetila sam da joj ponekad treba jedan do dva školska sata da ponovno bude aktivna. To se događa kada zbog različitih terapija, izostane s nastave pa ponovno dođe u školu.

✿ Isto je i sa Samah.

Lijepo, svojim tempom, uči hrvatski jezik. Vidim veliki napredak kada radim s njom individualno. Razumije, odgovara na pitanja, povremeno za poneki pojam kaže kako ne zna što znači.

No, kada ne radim s njom individualno znam da joj je teško i da ne razumije sve.

Šaljem joj unaprijed okvirni tjedni plan. Znam da joj to ponekad olakša dan na nastavi. No, vrijeme koje ne provedemo zajedno u razredu, vraća nas jedan korak nazad.

Samah sa svojim bratom i roditeljima kod kuće govori arapski. I svaka samoizolacija, svaki praznici, korak su nazad.

Samah je u naš razred došla lanjske školske godine u veljači. Taman smo krenuli i vidio se napredak, a onda smo ostali kod kuće. Vratili smo se na nastavu krajem svibnja, a za mjesec dana počeli su ljetni praznici. Onda smo krenuli u drugi razred. Prva samoizolacija, pa opet škola. Zimski praznici, pa opet nastava. Opet nova samoizolacija, pa proljetni praznici… Napravimo dva koraka naprijed, vratimo se jedan nazad.

Ovo je sada drugi Uskrs da smo online. Jako mi nedostaju uskršnje radionice, nedostaje mi radost rada u razredu, pitanja mojih učenika i rad uživo.

■  Autorica: Ivančica Tajsl Dragičević, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica ■  OŠ Trnjanska, Zagreb ■