Već sam u jednoj kolumni prikazala kako sam napravila ljudski mozak/kapu. Sada nastavljamo dalje.

Prije nekoliko godina organizirali smo zabavu za djecu s temom „ljudsko tijelo“ pa sam osmišljavala igre koje bi mogle biti zabavne, a u isto vrijeme i korisne. Željela sam napraviti nešto poput poznate igre kada magarcu treba staviti rep na pravo mjesto, ali zavezanih očiju.

PALO MI JE NA PAMET napraviti kostur u koji je potrebno smjestiti srce. Eto, tako je počelo.

• Kostur sam našla na internetu, ispisala na pisaču i zaštitila samoljepljivom folijom kako se ne bi izderao od čestog lijepljenja srca.

Nedugo nakon te zabave (koja je, usput, bila jako uspješna) u školi mi je na red došla ista tema za obradu s učenicima 4. razreda.

Naravno, šteta mi je bilo ne iskoristiti kostur i srce pa sam se dala u pretraživanje interneta te našla crteže jetara, pluća, mjehura, crijeva, mokraćovoda… (čak i mišiće jedne noge) koje sam ispisala u odgovarajućim omjerima kako bi stali na/u kostur koji sam prije izradila.

• Dijelove tijela sam obojila, plastificirala te izrezala.

O svakom sustavu organa pripremila sam prigodan tekst te podijelila učenike u onoliko skupina koliko ima sustava. Svakoj skupini sam, uz potrebne materijale za radionicu, dala i plastificirane dijelove tijela.

• Kostur, „gol“, bio je magnetima prilijepljen uz ploču.

Kako su učenici izvještavali o svome zadatku, tako su postupno „oblačili“ kostur.

Njihova povratna reakcija dala mi je do znanja kako nisam pogriješila i kako nisam uzalud potrošila nekoliko dana u potrazi za crtežima dijelova tijela po internetu.

Da bih vama skratila vrijeme traganja, prilažem dokument – zavirite OVDJE [“Scholastic Human Body” ] svakako će vam biti korisno.

Piše: Katica KONSTANTINOVIĆ, učiteljica, OŠ Nikole Tesle, Mirkovci

Iako joj je učiteljski poziv primarni, dvije je godine predavala matematiku u višim razredima osnovne škole. Dugogodišnja volonterka, državna instruktorica i trenerica voditelja u Savezu izviđača Hrvatske.