INKLUZIVNA UČIONICA ■ 59. ■
Majčin dan
objavljeno: 5. svibnja 2022.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
Kada sam bila mala, u vrtiću smo, a kasnije i u školi, obilježavali Dan žena. Živo se sjećam svog sastavka iz trećeg razreda osnovne škole u kojem sam napisala da je moja mama jako mlada, da ima sijedu kosu i plave oči, da je jako, jako stroga, ali prema meni najbolja mama na svijetu.
TADA SAM JOJ NAPISALA PJESMU:
Danas
Danas je danas,
a nije sutra,
a nije ni jučer,
tako je danas
lijepo brati ruže.
Ruže za moju mamu.
Pjesmu je moja mama čuvala u novčaniku.
Kada sam počela raditi, obilježavali smo Dan žena.
Sjećam se samo da je priredba bila u učionici, da je bilo mnogo mama, tata, baka… Mnogo fotografskih aparata, mlađe djece koja su pričala, puzala po podu i da sam jedva čekala da priredba završi i odem doma k svojoj mami. Uvijek smo nakon priredbi mama i ja razgovarale kako je priredba prošla i što je na priredbi bilo dobro, a što treba popraviti da drugi put bude bolje.
Voljela sam mami prepričavati dogodovštine iz učionice, iz škole. To ju je uvijek zanimalo jer je radila u školi.
Kada sam postala učiteljica i mama nismo više obilježavali Dan žena onako kako je to bilo dok sam išla u školu.
Moj plan razrednih priredbi do sada je bio ovakav: u prvom razredu pripremala sam priredbu prigodom Majčinog dana. Priredba u drugom razredu bila je posvećena dočeku Svetog Nikole. Božićnu priredbu u trećem razredu organizirali smo u crkvi jer su učenici prvopričesnici. U četvrtom razredu učenici su sami pripremali oproštaju priredbu za učiteljicu.
Drugu nedjelju u mjesecu svibnju obilježavamo Majčin dan.
Dan pun emocija, dobrog raspoloženja, nježnosti i ljubavi.
U prvom razredu organiziram priredbu za sve mame i sve bake. Svaki učenik dobije jednu pjesmicu o mami ili baki i treba ju naučiti napamet. Na satu likovne kulture izradimo čestitku i napravimo neki mali poklon za mamu.
U tjednu prije Majčinog dana pozovemo sve mame, sve bake i sve tete na priredbu. Pozovemo i tate.
Emotivno najteža priredba prigodom Majčinog dana bila mi je s prethodnom generacijom učenika. U kolovozu sam ostala bez mame. U svibnju sljedeće godine sa svojim razredom pripremala sam priredbu za sve mame. Bila je to ujedno i priredba i sjećanje na moju mamu.
Suza je zaiskrila u mom oku, jer sam znala da je svaka recitacija i svaka pjesma posvećena i mojoj mami.
Sa sadašnjom generacijom učenika u prvom smo razredu bili online. Covid19 nije nam dopustio da se nađemo u razredu, pripremimo priredbu i razveselimo naše mame.
No, moja kolegica i prijateljica Učiteljica Kika i ja osmislile smo priredbu za mame. Putem WhatsAppa poslali smo poruke tatama i zamolili ih da nam pomognu pripremiti iznenađenje za mame.
Napisali smo im da ćemo učenicima poštom poslati zadatak kako napraviti poklon za mamu. I svakom smo učeniku poslali pjesmicu koju je trebao naučiti napamet.
Na Majčin dan sazvali smo Zoom sastanak na kojem su bili učenici 1.a i 1.b razreda i naše mame.
Preko Zooma smo mamama recitirali pjesmice i obilježili Majčin dan.
Bilo je to slatko iznenađenje za mame. Hvala tatama koji su nam u tome pomogli.
Ove smo godine trećaši. Ne pripremamo priredbu za Majčin dan. Pripremamo samo znak pažnje. Učiteljica Marija s trećašima u produženom boravku radi ogrlice, a mi u razredu pripremamo čestitku i cvijet za svaku mamu.
Vjerujem da će mame biti sretne i da ćemo ih uspjeti razveseliti.
A tate?
I tatama smo u ožujku pripremili iznenađenje. Napravili smo za njih darove: privjeske za ključeve i čestitku u obliku kravate.
Nije problem organizirati Majčin dan.
Nije problem ni Očev dan.
No ponekad nam je teško sve to objasniti učeniku koji nema mamu ili tatu. Zato pripremajući te dane moramo biti veoma obzirni prema takvim učenicima.
Svojim učenicima objašnjavam da sve obitelji nisu iste. Svaka je obitelj drukčija. U nekima žive mama, tata i dijete ili djeca. Ima obitelji u kojima žive mama i dijete ili djeca, kao i obitelji u kojima su tata i dijete ili djeca.
Uvijek nastojim nasamo razgovarati s učenikom koji ima samo jednog roditelja. Osjetljivo je to i za učenika i za učiteljicu. Ali kad znamo koliko radosti i zadovoljstva nose u sebi te naše priredbe i takvi emotivni dani, potrudimo se da svima uljepšamo njihov poseban dan.
Svim mamama sretan Majčin dan!
■ Autorica: Ivančica Tajsl Dragičević, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb ■
