■ INKLUZIVNA UČIONICA ■ 85. ■
Maškare, Valentinovo, veseli dani i zimski praznici
objavljeno: 22. veljače 2024.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
Veljaču volim otkako sam počela raditi. Lijepo je raditi u razredu. Učenici i učiteljica upoznali su se i uhodali. Vani još nije prevruće, nije hladno i dobra je radna atmosfera.
U veljači imamo mnogo aktivnosti. Poseban je dan u ovome mjesecu i 100. dan škole, pa svaka učiteljica u svom razredu smišlja aktivnosti za taj dan nastave. Te su aktivnosti osobito zanimljive učenicima u prvom razredu. Hvale se da već 100 dana idu u školu, da su već sve naučili i da su veliki.
Znaju već slova, riječi, rečenice, znaju brojeve, zbrajati i oduzimati, sve znaju. Čak mi je jedan učenik prišapnuo da više i ne trebaju ići u školu jer sve su naučili.
Stoti dan škole obilježili smo na poseban način. Na plakatima smo napisali slova koja smo naučili te riječi koje smo naučili izgovarati i pisati. Ispisali smo i 100 rečenica. Neke s točkom, neke s uskličnikom, a neke s upitnikom.
Također, ispisali smo i 100 brojeva koje znamo te izračunali 100 zadataka zbrajanja i 100 zadataka oduzimanja.
Na tjelesnom smo napravili 100 vježba.
Volim taj 100. dan škole jer puno zadataka i gradiva ponovimo, a učenici i ne shvaćaju da vježbaju i rade jer rade i uče igrajući se.
U veljači obilježavamo i maškare, fašnik, maskenbal, maskiramo se, šalimo, zabavljamo i, što je najvažnije, jedemo krafne.
Prvaši su na radionicu izrade maska išli u Pučko otvoreno učilište. Dan poslije bili smo na terenskoj nastavi. Išli smo maskirani.
I mi smo se učiteljice maskirale. Nas četiri učiteljice koje predajemo u prvim razredima (dvije iz razredne nastave i dvije iz produženog boravka) maskirale smo se u Teletabise. Moram priznati, dobro smo se zabavile i nasmijale.
Valentinovo nam je palo na Pepelnicu ili Čistu srijedu. Moji učenici tvrde da nisu zaljubljeni, ali vole Valentinovo. Vole srčeka, srca, crvenu boju i ljubav.
Ujutro sam im pročitala legendu zašto se na Valentinovo ptičice žene. Izjavili su da su čuli pjev ptica na putu od kuće do škole. Nakon toga otišli smo pregledati grmlje oko škole i provjeriti jesu li nam ptičice ostavile kakve slatkiše poslije svog vjenčanja.
Pronašli smo bombone. A onda su male glavice zaključile da smo grmlje pretraživali u pogrešno vrijeme jer svadba ptica vjerojatno bude tek navečer.
Bas su genijalci ti moji klinci.
A onda zimski praznici.
Slušam komentare nekih roditelja kako su morali uzeti godišnji ili kako moraju djecu odvesti kod bake i djeda, a jedna mama kaže da će dijete s njom na posao.
Nisam rekla ništa, ali ni ja ne vidim potrebu za tim praznicima. Barem ove školske godine doista nisu nužni. Brzo će Uskrs i proljetni praznici. Taman smo se uhodali poslije prvog dijela zimskih praznika i sada eto drugi dio praznika. Kad se vratimo u školu, brzo će opet stići praznici. Govorila sam o tome i na javnoj raspravi, no ne misle svi kao ja.
■ Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb ■
