SANDRINA UČIONICA ■ 290. ■
Na kraju 1. razreda
objavljeno: 3. srpnja 2022.
Kolumna Sandra Vuk
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle.
SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
Kada bi me netko čuo i pročitao moje zapise, možda bi se tada naše školstvo krenulo razvijati prema pozitivnim smjerovima. U određivanju ili definiranju kurikuluma postoji jako važna riječ – RAZVOJNI dokument.
Nažalost kod nas bi takav dokument trebali nazvati ZABETONIRANI dokument.
■ MOJ PRIJEDLOG:
A.] oformiti skupinu učitelja/ica iz NASTAVE nevažnog statusnog imena, uvjet bi bio da su 170 radnih dana proveli u učionici prvoga razreda
B.] drugi uvjet bi bio da su sami izradili izvedbeni kurikulum i da su bilježili što su i kako ostvarili, što je dobro, a što loše ostvareno
C.] da su napravili barem pet vrednovanja (samostalno) i da imaju barem jedan projekt (ili najmanje pet projektnih aktivnosti).
Ta skupina bi sada (do 15. 7.) trebala dati preporuke što je bilo dobro, što ne i što se može drukčije realizirati u prvom razredu.
Kontrolna bi skupina u sljedećoj školskoj godini detaljno pazila na te zabilješke, zatim predložila promjene kurikuluma koje bi nakon dvije godine efektivnog praćenja doživio nadopunu i takav bi postupak bilo poželjno ponavljati svake dvije godine.
Hoćemo li ikad kurikulume ostvariti i stvoriti ih kao RAZVOJNE?
Osvrt ostvarenosti ishoda po predmetima:
■ HRVATSKI JEZIK
Učenici su tijekom prvog polugodišta izgubljeni između pjesama, priča i bajki. Ne znajući slova, crtali su, bojali i zapravo ništa posebno nisu naučili, osim da pažljivo slušaju učiteljicu. Totalni je promašaj izbacivanje pisanih slova, a onaj tko kaže da ima više vremena za igru, komunikaciju i razumijevanje (bez spoznaje slova), već jako dugo nije radio u razredu. Teme poput pisanja velikih slova u imenima ljudi i gradova, a djeca skoro pa i ne znaju zapisati mala tiskana slova, pravo su varivo nadobudnih znanstvenika koji se igraju s djecom skupljajući bodove za svoje doktorate.
Loše, loše….
Pročitali smo oko 30 slikovnica u razredu, glumili i glumatali, uveli roditelje u izradu „oblačaka i suncokreta”, a kad su se osamostalili, stalno smo vježbali čitanje. Najveća je boljka našeg obrazovnog sustava ČITANJE S RAZUMIJEVANJEM pa smo gradili zdrave temelje vježbajući čitanje unedogled.
Još uvijek nisam ispravila pisanje slova „odozdo” kako su naučili u vrtiću. Sada u lipnju pišu najružnije jer pokušavaju što brže nešto zapisati ili prepisati.
Dobra je strana da samostalno sastavljaju rečenice uz poticaj i bez njega, da se pravilno koriste rečeničnim znakovima i znaju dovoljno književnih pojmova. Više OVDJE.
■ MATEMATIKA
U prvom sam polugodištu uočila veliki manjak spoznavanja matematičkog jezika i pojmovlja. Redak, stupac, gore, dolje, lijevo, desno – teško su usvajali, a kad su došla geometrijska tijela i likovi, još teže (neki ne znaju i danas na kraju 1. razreda).
Koristila sam se svim metodama – od zornoga do izgrađivanja, povezanosti s drugim predmetima, pamćenja uz pomoć mnemotehnika. Današnje generacije imaju pamćenje i informaciju na trenutak, zatim ona otpluta.
Razvlačenje spoznaje brojeva do pet sve do 12. mjeseca je loše. Svi su tada superheroji jer znaju na prste brojati do pet (valjda od rođenja prema stavovima roditelja). Kraj je prvoga polugodišta bio veselje, škola je baš COOL jer sve to znam (izjava jednog učenika).
A onda u drugom polugodištu juriš sadržajem! Pokušavaj se igrati s njima, a igra nema smisao dok se ne automatizira zbrajanje i oduzimanje.
Stvorim igru kockicama, pola razreda računa, pola „cvili” jer žele biti prvi i najbolji, a ne znaju računati ili jednostavno varaju i bojaju polja koja žele. Da, učenik od osam godina zna varati… LINK na igru.
Zbrajanje i oduzimanje – zadnji dio i najteži dio obrade, 20 – 9 prema planovima se obrađuje/usvaja tek u svibnju. Kada bi učenici to trebali automatizirati? Na plaži?! Da hodam od grada do grada i propitkujem?
Upravo zato sam požurila u obradama sadržaja i od ožujka radila na matematičkom drilu. Vrlo su brzo svi uvidjeli (i roditelji i djeca) da se može, da se mogu potruditi, da sve više računaju bez prstića, da je vrednovanje samo na listiću u bilježnici i da je to samo informacija koliko još treba raditi do usvajanja.
■ PRIRODA I DRUŠTVO
Mislim da u startu nismo svjesni da mnogi učenici znaju puno, ali isto tako ne znaju uglavnom neke bazične elemente (kućni odgoj i higijena o sebi).
Sadržaji su pomalo nabacani. Zbog nepoznavanja slova sve se svelo se na frontalnu nastavu, izvanučioničkih nastava nije bilo do drugog polugodišta pa se sve usmjerilo na okoliš oko škole (koji je doslovno bijedan).
U drugom smo polugodištu jurili sadržajem, bilo mi je žao što dio tema nismo obradili prije jer bi spoznavanje bilo upečatljivije i bolje, ali i ovako smo sve stigli i uživali u nastavi Prirode i društva.
■ NA KRAJU…
O Likovnoj kulturi ću napisati poseban osvrt. Moji su učenici uspješno završili prvi razred.
Moji su petaši uzbuđeno dotrčali do mene i rekli da imaju bolje ocjene na kraju petog razreda nego kod mene. Čak je devet učenika postiglo odličan uspjeh iz svih nastavnih predmeta (5.00). Jedan je učenik dobacio: „Peti je razred bio lagan jer ste nas dobro pripremili i naučili.“
Tako i na kraju prvog razreda – trudili smo se, vježbali, učili. Vjerujem i naučili…
■ Piše: Sandra VUK | učiteljica savjetnica | OŠ Sveta Nedelja ■
