■ INKLUZIVNA UČIONICA ■ 80. ■
Neki novi klinci
objavljeno: 18. listopada 2023.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
Prvi razred. Novi učenici. Svaki učenik traži svoje mjesto pod suncem. Došli su iz četiri različita vrtića. Neki vole crtati, neki vole plesati, neki pjevati…
Sedmi je tjedan nastave, tek se upoznajemo.
Svaki učenik u razredu zanimljiv je na svoj način. Prvi put nakon 18 godina, u ovoj generaciji, nemam pomoćnika (asistenta u nastavi). Nemam učenika ni učenicu s poteškoćama. Moja učenica koja govori samo španjolski, koja je došla iz Perua, nema pravo na pomoćnika.
Razred je zanimljiv. Učenica koja je došla iz Perua ne zna hrvatski ni engleski. Često, vrlo često, rasplače se jer ne razumije o čemu u razredu razgovaramo. Cijelog mi je dana mobitel na stolu i neprestano se koristim aplikacijom All Language te prevodim upute s hrvatskog jezika na španjolski jezik i obratno.
Priznajem da je naporno.
Nastavne listiće prevodim joj na španjolski. Snalazim se i rukama i nogama.
Nedostaje mi pomoćnik. Emily je teško. Razumijem to. Ne bih ni ja bila sretna da me netko stavi u neku školu gdje nitko ne govori moj jezik i da moram učiti nešto što ne razumijem.
Uz Emily, imam i druge izazove.
U razredu imam učenika romske narodnosti. Dvoje učenika koje sam prepoznala kao potencijalno darovite. Trojicu učenika koji su sportaši, pa između njih vlada blago neprijateljstvo s nogometnog terena. Dvije učenice koje su konkurencija još iz vrtića….
Nije mi dosadno.
Neki su učenici čitači, a neki samo prepoznaju slova, ali ne znaju čitati.
Mojim je potencijalno darovitim učenicima dosadno. Sami smišljaju aktivnosti pod satom. Trenutno je to šiljilo koje samostalno šilji olovku i proizvodi zvuk, pa se svako malo čuje zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz!
Drugi daroviti učenik često mora do kupaonice, pa usput ode do oglasne ploče pročitati što je za doručak ili za ručak. Jedno darovito dijete je jako, jako sporo u radu, a drugo je gotovo s radom istog trena kad zadam zadatak.
Imam u razredu i djevojčicu koja je vesela i zaigrana i često pjeva pod satom. Obožava rekreativne stanke i vježbe za razgibavanje prstića prije pisanja.
Dvojici dječaka u razredu ne sviđaju se rekreativne stanke. To im je bebasto.
Učitelj doista mora biti čarobnjak da bi udovoljio svim željama i posložio razred najbolje što može. Sretna sam što u prvom polugodištu prvog razreda nema ocjena i što je to vrijeme za upoznavanje. Ne kaže se bez razloga pripravno vrijeme.
Moramo se svi međusobno upoznati.
Vesele me naše male zajedničke aktivnosti. Svakog dana otkrijem nešto novo o nekom učeniku u svom razredu.
Ali iskreno, veseli me i petak, vikend ispred mene i vrijeme da se malo odmorim. Jer, u prvom su razredu najslađi, ali i najzahtjevniji.
Svi su učenici isti, a svatko je različit.
■ Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb ■
