IZ IZVRSNE UČIONICE ■ 105. | 1. ■
Prvi dan škole
objavljeno: 2. rujna 2022.

Pismo koje je Abraham Lincoln napisao učitelju svoga sina počinje ovako: Danas moj mali sin kreće u školu – i sve će mu ondje neko vrijeme biti strano i novo, i zato bih molio da budete nježni prema njemu. On kreće u pustolovinu koja ga može odvesti preko kontinenata u avanturu koju će vjerojatno pratiti ratovi, tragedija, patnja. Takav će život zahtijevati vjeru, ljubav i hrabrost. Zato, dragi učitelju, molim vas, uhvatite ga za ruku i naučite ga onome što mora znati. Naučite ga, ali blago, ako možete.

Napokon sam dobila popis dvadeset i šest meni uglavnom potpuno nepoznatih imena i prezimena. Znam da ulazim u dvadeset i šest života i oni u moj, i da će nam neko vrijeme sve biti strano i novo. Ovo sam ljeto pročitala citat koji glasi otprilike ovako: „Dobro dolazi onima koji vjeruju, još bolje onima koji su strpljivi, a najbolje dolazi onima koji ne odustaju.“ Čini mi se da je toj rečenici sažeto ono što u ovom trenutku moramo znati i oni, i ja pa ću ih to pokušati i naučiti. Zato sam protekli tjedan satima ispisivala čestitku dobrodošlice. Rukom. Blago i strpljivo.

Naučite ga da na svakog neprijatelja dolazi i jedan prijatelj. Morat će naučiti da nisu svi ljudi pravedni, ni iskreni. Ali naučite ga, također, da na svakog lošeg dolazi jedan heroj, na svakog pokvarenog političara jedan predan vođa.

Ovdje se pitam gdje li ću naći sve te heroje i predane vođe. Možda baš u jednadžbi s dvadeset i šest nepoznanica kojom ću se baviti. Kada pogledam samo malo unatrag, bilo je u protekloj generaciji heroja i heroina, junačkih podviga i predanih vođa. Nemam razloga ne vjerovati da će se i ovaj put u klupama naći i poneki junak ili junakinja lavljeg srca s tek ispalim mliječnim zubom.

Naučite ga da deset zarađenih centi vrijedi mnogo više nego jedan nađeni dolar, da je u školi mnogo časnije griješiti, nego varati. Naučite ga kako dostojanstveno gubiti i kako uživati u pobjedi kada dobiva. Naučite ga da bude obazriv s obazrivima, a nedopustiv s grubima. Naučite ga odmah da je najlakše nadvladati nasilnike.

Hmmm… Ovo nije teško – potrebno je samo nekoliko konverzija – iz dolara u kune, iz kuna u eure. Valjda će biti dobar tečaj. Što se ostalog tiče – prava sam veteranka u rješavanju sukoba: „Oni varaju“, „Suci su nas pokrali“, „On je mene prvi“, „ Njih je bilo više“, „Ti si prva počela“, „Zbog tebe smo izgubili“… i one najstrašnije „Ti si mala beba.“ Biti nedopustiv s grubima – kako sjajno! Ne dopustiti grubosti (a ni gluposti) da caruje i vlada.

Odvratite ga od zavisti ako možete i naučite ga tajni spokojnog osmijeha. Naučite ga, ako možete, kako se nasmijati kada si tužan; naučite ga da suze nisu sramota; naučite ga da slava može biti i u porazu, a očaj u uspjehu.
Naučite ga da se ne obazire na cinike. Naučite ga, ako možete, čudesnosti knjiga, ali dajte mu vremena da duboko razmišlja o vječnoj zagonetki ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeća na zelenom brežuljku. Naučite ga da vjeruje u vlastite ideje, čak i ako mu svi kažu da su one pogrešne.

Ovo je tako dobro. Vidjela sam pregršt dječjih ideja, snova i vizija koje su se ostvarile samo zato što je netko vjerovao u njih. Taj sam netko ponekad bila ja. I vjerujem da ću biti opet. Kad jednom vidite kako djeci u očima bljesnu zvjezdice kada shvate da netko veliki vjeruje u njih, za čas se razlije i prelije toplina oko srca… Tada je teško ne podržati ih i malo pogurati tu neku ludu ideju, viziju ili san. Gurala sam ja kojekakva brda i kamenje, orala i kopala tražeći načine, metode i postupke. Ali se na kraju gotovo nikada nisam osjećala kao Sizif. Zbog onih zvjezdica u očima i topline oko srca.

Pokušajte mom sinu dati snagu da ne slijedi gomilu kada svi to čine. Naučite ga da svakoga sluša, ali naučite ga, također, da probere sve što čuje i zadrži samo ono dobro što prođe kroz sito istine.

Ovo se danas zove kritičko mišljenje. Možda je bolji naziv zdrav razum. Tko misli da je ovo lako naučiti djecu, a da svi odrasli to ionako znaju, neka se samo okrene oko sebe. Jednom će biti dovoljno.


Naučite ga da proda svoje talente i mozak najboljim ponuđačima, ali da nikada nema cijenu svog srca i duše. Neka ima hrabrosti biti nestrpljiv, neka ima strpljena biti hrabar.

Današnji šestogodišnjaci nadaleko su poznati po svojoj nestrpljivosti. Tu im zbilja ne treba hrabrosti. Za ovako brojan razred u još većoj školi, u koju ne stane više ni igla, svima će nam trebati vagoni snalažljivosti, snošljivosti, tolerancije, obazrivosti… i strpljenja da budemo hrabri.

Naučite ga da uvijek ima uzvišenu vjeru u sebe jer tada će uvijek imati uzvišenu vjeru u čovječanstvo i Boga. Ovo je veliki zahtjev, ali pogledajte što možete učiniti. On je tako drag mali dječak, i on je moj sin.

Imam uzvišenu vjeru u sebe, čovječanstvo i Boga. Zahtjevi jesu veliki, ali pogledat ću i učinit ću sve što mogu. Ja sam (barem nekima) tako draga mala žena, ja sam učiteljica i …malo se bojim.

■  Piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■