Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika. Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama. Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima, roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama. Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od drugih… Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet, a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
INKLUZIVNA UČIONICA ■ 47. ■ SVI SMO JEDNAKI, A SVATKO JE RAZLIČIT
„Psić” ili „Psič”
objavljeno: 18. studenoga 2021.

Nakon prošlogodišnje pauze, ove smo godine s posebnim užitkom dočekali Interliber. Moji trećaši loše čitaju, a još im slabije ide čitanje naglas. S obzirom na to da je 2021. „Godina čitanja“, na razne načine pokušavam potaknuti češće i kvalitetnije čitanje. Smišljam kako im čitanje lektira i knjiga po vlastitom izboru učiniti zanimljivim, kako im pokazati čaroban svijet književnih likova i navesti ih da se zaljube u njega.

Aktivnost „PSIČ“ upoznala sam na jednom seminaru Udruge Korak po korak i godinama je provodim u svom razredu. Zadovoljstvo mi je susresti nekog bivšeg učenika koji pamti razliku između „PSIČA“ i „PSIĆA“.

Moji učenici razlikuju riječi „PSIĆ“ i „PSIČ“. Psić je mali pas, a psič je aktivnost koju često provodimo u našem razredu.

„PSIČ“ ili „Pusti sve i čitaj“ jedna je od mojih najdražih poučnih razrednih razbibriga. Kako je 2021. „Godina čitanja“ tako smo već prošle školske godine počeli intenzivnije provoditi „psič“ aktivnost. U drugom razredu čitali smo mnoge zanimljive slikovnice i priče. „Djevojčicu sa šibicama“ čitali smo u razredu, u mraku, ali tako da je svaki učenik na svom stolu imao upaljenu malu lučicu. Bio je to drukčiji, inovativni način čitanja, za koji vjerujem da se mojim učenicima usjekao u pamćenje.

Ove godine čitamo „Miševi i mačke naglavačke“ autora Luke Paljetka.

Ali ne čitamo ih sjedeći za stolom.

Čitamo ih na podu, u stoju na rukama, ležeći na stolu, pod stolom…

Kako god nam mašta nalaže, što neobičnije to bolje.

Nije važno gdje čitamo, važno je kako čitamo.

Vježbamo čitati naglas, čitati razgovijetno, čitati s razumijevanjem i čitati izražajno.

Ako će epidemiološka situacija dopustiti, u planu mi je organizirati susret mojih učenika sa spisateljicama i spisateljima jer vjerujem kako bi to bila dobra motivacija za čitati više. Smatram kako bi ih ti susreti dodatno potaknuli da počnu otkrivati čudesan svijet knjiga.

Svjesna sam da neće svi moji učenici uživati u čitanju, svjesna sam kako neće svi otkriti mogućnosti i zanimljivosti čitanja. Međutim, neću se prestati truditi kako bih im čitanje približila, učinila zanimljivim i barem nekog potaknula da počne intenzivnije čitati.

■  Autorica: Ivančica Tajsl Dragičević, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica ■  OŠ Trnjanska, Zagreb ■