Kolumna
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika. Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama. Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima, roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama. Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od drugih… Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet, a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
■ INKLUZIVNA UČIONICA ■ 95. ■
PSIČ
objavljeno: 12. ožujka 2025.

Davno sam pohađala tečaj koji je organizirala udruga Korak po korak. Na tom sam tečaju naučila razliku između riječi PSIČ i PSIĆ.

Psić je mali pas, a PSIČ je kratica koja znači ‘PUSTI SVE I ČITAJ’.

Generacije svojih učenika naučila sam da katkad na satu hrvatskog jezika 10 minuta imamo aktivnost PSIČ.

Tada svi u razredu iz razredne knjižnice izaberu neku knjigu i čitaju. Čitaju učenici, čita učiteljica.

Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb

Radim u razredu više od trideset godina i vidim da svaki sljedeći naraštaj sve lošije čita. To se osobito odnosi na nepoznati tekst i čitanje naglas.

Nekada davno imali smo i provjeru brzine čitanja nepoznatih riječi u jednoj minuti i moram priznati da je to doista bilo dobro testiranje. Ta se provjera nije ocjenjivala, ali napravili smo je jedanput godišnje i u dnevnik (onaj klasični, ne e-dnevnik) zapisali broj riječi koje su učenici točno pročitali.

Na početku školske godine dogovorila sam se s roditeljima učenika da cijeli razred jedanput mjesečno ostane na dopunskoj nastavi hrvatskog jezika kad ćemo se družiti sa PSIČEM.

Iz razredne knjižnice uzmemo neku knjigu ili časopis i čitamo. U posljednje vrijeme čitamo naglas. Slušamo jedni druge, sami sebe procjenjujemo kako smo čitali i trudimo se čitati više i bolje.

Neki učenici čitaju lijepo i izražajno. Neki čitaju dobro, ali mogli bi čitati i bolje. Nažalost neki učenici čitaju loše. Gutaju slova ili neke riječi čitaju napamet, prema prvom slogu. Ne prihvaćaju svi učenici kritiku. Neki su uvjereni da dobro čitaju iako to baš i nije tako. Zato smo smislili čarobni štapić kojim si označavamo što čitamo, zatim najčarobnije naočale s kojima bolje čitamo i slične rekvizite.

Tijekom zimskih praznika bila sam u Zadru na 1. simpoziju hrvatskoga kao materinskog jezika gdje sam dobila potvrdu da i drugi učenici čitaju sve lošije. Na 1. simpoziju bili su županijski voditelji razredne nastave, predmetne nastave i srednjih škola. Drago mi je što razumijemo jedni druge i svjesni smo da imamo iste probleme.

Pitam se tko je za to kriv? Možemo li nešto promijeniti nabolje? Je li dovoljan jedan sat čitanja mjesečno?

Znam da učenici kod kuće ne čitaju dovoljno. Čitaju samo ono što moraju, što kraće i što brže.

Ali, ruku na srce, i mi bismo odrasli mogli čitati više nego što čitamo. Polazim od sebe. Tijekom praznika doista čitam mnogo. Tijekom godine čitam mnogo manje, ali ipak mi se knjiga nađe uz krevet i prije spavanja.

Lijepo je što neke obitelji imaju psića za kućnog ljubimca. Zdravo je s njim prošetati svakog dana.

No, sigurna sam da bi i PSIČ bio dobar kućni ljubimac svake obitelji.