IZ IZVRSNE UČIONICE ■ 107. | 3. ■
Rastemo u čitanju
objavljeno: 13. listopada 2022.

– Idi ti lijepo u zbor i popij kavu. Mi ćemo biti dobri. – tako mi je rekao Šimun u ponedjeljak, prvog dana šestog tjedna nastave. Još ne znaju čitati slova, ali čini se da znaju čitati misli. Ja sam baš toga dana razmišljala o tome kako u školu idemo već mjesec i pol, a ja još uvijek nijedan veliki odmor (male odmore i ne računam) nisam izašla iz razreda i otišla u zbor(nicu) popiti kavu. Predahnuti. Progovoriti riječ – dvije i boraviti malo u društvu odraslih ljudi.

Šimun misli da se zbornica kaže zbor, ali kava je, srećom, ostala kava.

Poslušala sam ga i tijekom velikog odmora otišla u zbornicu.

Ne, doduše, bez prethodne organizacije gdje će biti oni koji nikako ne mogu ostati bez nadzora u učionici. I ništa se strašno nije dogodilo, osim što su me dočekali pred učionicom strahujući, valjda, hoću li se vratiti.

Kada bih imala viška vremena, upisala bih se i na zbor.

Sigurno i to pomaže.

Moram pitati Šimuna.

Baš kada smo kraju privodili jednu od svakodnevnih i učestalih rasprava oko toga tko je koga, kada, koliko puta, slučajno ili namjerno… Tko je prvi počeo, a tko je samo prolazio… uočila sam kako Ivan P. u zadnjoj klupi rezignirano sjedi glave spuštene na školsku klupu.

Govorom tijela poručuje: „Dosta mi je svega.“ Budući da se njegovo ime uopće nije spominjalo u tekućoj raspravi, pitala sam ga je li sve u redu i što ga muči.

Ja sam njega, on je mene, ‘ko je koga…

Dokle tako?

 – Hoće li se ovdje išta raditi? – pitao je.

Pitanje je na mjestu, iako se radi teško i naporno. Jedna je od najvažnijih zadaća prvoga razreda ovladavanje tehnikom početnog čitanja i pisanja.

Kako izbjeći teškoće, kako ih što prije otkloniti, kako postići aktivno čitanje s punim razumijevanjem i upotrebom podataka, kako motivirati na čitanje, kako djecu uvući u svijet knjiga i priča, carstvo riječi i rečenica?

Počeli smo kraljevski.

U priči Pismo kraljevne P. Hillgenberga nepismena kraljevna Mira ima mnogo nevolja – najprije zato što je nepismena, a zatim jer ju je zločesti stric, htijući se domoći njezina kraljevstva, namjerno naučio pogrešnu abecedu – dao joj je uputu „A je Ž , a Ž je A“. Pišući pogrešno naučenim slovima, ostala je bez uzvanika jer nitko nije uspio dešifrirati što je to napisala u pozivu za svoj rođendan.

Nitko osim… kraljevića iz Sedmoga Kraljevstva koji je gledao i gledao, i nakon upornog i dugog proučavanja shvatio da u nerazumljivo napisanim rečenicama, koje je napisala, ima nekog reda i da ona nije luda, nego pogrešno naučena.

Ljubavlju je i upornošću kraljević, ipak, uspio dešifrirati poruku.

Ljubavlju i upornošću učimo čitati. Kraj je sretan, naravno, živjeli su sretno do kraja života. A zločesti stric?

E, pa on je dobio kaznu! Pričajući tu priču učenicima, ovdje sam stala i pitala ih: „ Što mislite, koju je kaznu dobio stric?“

 

Odgovori su se nizali redom – tamnica, zatvor, sklekovi, mračni podrum…

Klara R. zabljesnula nas je svojim točnim odgovorom.

– Znam! Za kaznu je stric postao učitelj!

U priči, doduše, ne piše da je baš bio učitelj, ali piše da je kažnjen tako što je do kraja života morao podučavati djecu ispravnoj abecedi.

Tom kolegi, stricu, ja ne bih umanjila kaznu – strašna je nepravda ne omogućiti jednoj djevojčici da nauči čitati, bez daljnjeg, i za svoj zao postupak treba odgovarati. Kako se bavi poučavanjem djece čitanju i pisanju, ja bih mu, ipak, osigurala kavu tijekom odmora – malo da dođe k sebi.

Zločesti je stric prošao kako je prošao.

A ja?

Ja sam ih ovih dana, osim početnom čitanju, naučila jednu lekciju – kad ti je teško, traži pomoć.

Kada ti netko pomoć ponudi, prihvati je sa zahvalnošću.

Jakovljeva mama Bettina ponudila mi je da će nam biti pratnja na izvanučioničkoj nastavi koju sam planirala.

Rekla sam joj da ću se za to snaći, ali ju molim ako bi mogla doći pomoći oko početnog čitanja i pisanja. I sada nam na satove Hrvatskoga jezika dolazi roditelj, pomagač.

Volontira mama Bettina, inače montessori odgajateljica predškolske djece.

Pokrenula sam proces individualizacije čitanja, razvrstali smo se u tri grupe: crvenu, žutu i plavu.

Onaj zločesti stric, koji je kraljevnu učio pogrešnu abecedu, pored nas dvije nema nikakve šanse. Očekujem napredak u svim grupama – u svoje vrijeme i na svoj način rast ćemo u čitanju.

■  Piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■