INKLUZIVNA UČIONICA ■ 42. ■ SVI SMO JEDNAKI, A SVATKO JE RAZLIČIT
Šećer na kraju
objavljeno: 17. lipnja 2021.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
Evo nas na kraju još jedne školske godine koja je bila drukčija od svih do sada. Kao razred, četiri smo puta bili u samoizolaciji. Ove školske godine nismo išli u kino. Nismo išli u kazalište. Nismo išli na terensku nastavu izvan mjesta stanovanja, nego su naše terenske nastave bile do rijeke Save. Uz nasip smo proučavali godišnja doba. U školskom dvorištu, promatrali smo stablo kestena tijekom godišnjih doba. Promet, zračnu luku, autobusni kolodvor i željeznički kolodvor promatrali smo na zaslonu računala.
Filmove smo gledali u razredu.
Redove smo označili brojevima.
Maštali smo i zamišljali da smo u kinu.
Čitali smo knjige. Posebno su nam se svidjele knjige autorice Željke Horvat Vukelja: Slikopriče, Nove slikopriče, Petra uči plivati, Hrabrica.
Uživali smo u lektirama.
A onda smo sjeli u učionicu i pisali sastavak kako zamišljamo spisateljicu. Dok su učenici pisali, petljala sam po laptopu, a onda se na Zoom pozivu pojavila spisateljica Željka Horvat Vukelja. Mir, tišina u razredu i sve oči na platnu.
Gledali smo njene instrumente, učili pjesmu o slonu, pjevali, slušali, igrali se, rješavali rebuse.… Uživali smo!
Na kraju susreta učenici su postavljali zanimljiva pitanja:
S kojom rukom pišete?
Koja vam je najdraža vaša knjiga?
Gdje pronalazite inspiraciju za priče? Kada ste počeli pisati?“
Pitanja je zaista bilo jako puno, a vremena za odgovore malo.
Zajedno smo mahali teti Željki i ona je mahala nama.
Kada se Zoom isključio, u razredu je vladala tišina. Crtali smo svoju slikopriču. Iz zadnje se klupe čuo komentar: „Možda kada prođe korona upoznamo spisateljicu i zagrlimo ju!“
Šećerni kraj godine!
■ Autorica: Ivančica Tajsl Dragičević, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica ■ OŠ Trnjanska, Zagreb ■
