Navlakuše su namamljivanja, prevare koje žrtvama kradu vrijeme za druženje, razgovor, čitanje, razmišljanje, učenje…  Navlakuše se javljaju u tisućama oblika i boja: sapunice i realityji su navlakuše, nepotrebno kupovanje i trošenje su navlakuše, jurišanje za Pokemonima, zasipanje društvenih mreža šeranjem gluposti su navlakuše,  opsjednuto navijanje je navlakuša, organiziranje svoga života prema savjetima iz horoskopa je navlakuša… Navlakuše su slatki oblik manipuliranja ljudima.

Na prvi se pogled čini da nas se tuđa nasijedanja na navlakuše ne bi trebala ticati.  Svatko ima prava raditi gluposti na svoj račun, trošiti uludo svoje vrijeme i novac… ako ga to veseli i pomaže mu da pobjegne od briga i stresa. No, je li to doista tako? Nasijedanjem na navlakuše ljudi zapravo stvaraju golemi problem ne samo sebi nego i ljudima oko sebe. Roditelj ovisan o navlakušama neopisivo otežava posao učitelju koji pokušava odgojiti dijete, usaditi mu prave vrijednosti i naučiti ga upravljati svojim vremenom. Ali katkad je i  obratno: roditelj kod kuće mora preodgajati dijete i čistiti ga od utjecaja navlakušama zavedenoga učitelja.

U čemu je zapravo problem?  Stella Cottrell, vrhunska britanska psihologinja edukacije i svjetski autoritet za cjeloživotno učenje, u svojoj genijalnoj knjizi Critical Thinking Skills kaže da je problem u nerazvijenome kritičkom mišljenju, odnosno u setu vještina razumijevanja i smislenog reagiranja koje moramo  naučiti.  

Ali priča o kritičkome mišljenju nije samo priča o kognitivnim vještinama koje treba razviti, veli Stella Cottrell. To je i priča o emocionalnoj zrelosti i upravljanju sobom, hrabrosti da se suprotstavimo manipulaciji i mudrosti da znamo kad treba prestati. A to je puno teže naučiti. Za to nam je potreban emocionalno zreli učitelj.

Ljeto je pravo vrijeme da se bacimo na čitanje knjiga o osobnom razvoju. To je vrlo zanimljivo i bogato područje u kojemu svi uvijek imamo još mnogo toga što treba naučiti.

Piše: Dinka JURIČIĆ