■ INKLUZIVNA UČIONICA ■ 90. ■
Svijet se vrti oko mene i mog djeteta
objavljeno: 29. listopada 2024.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
U Zagrebu učenici drugih razreda idu na provjeru plivanja. Učenici koji preplivaju bazen plivači su. Oni koji ne preplivaju bazen neplivači su i moraju ići na tečaj plivanja koji financira Grad Zagreb. To je hvalevrijedan projekt.
Otkako radim u školi, učenici u nižim razredima osnovne škole uvijek su išli na plivanje, a nadam se da će tako biti i u budućnosti.Ovog su tjedna učenici iz mog razreda trebali ići na provjeru plivanja. Roditeljima sam poslala e-poruku s informacijama:
Provjera plivanja provest će se u velikome zatvorenom bazenu Sportskog parka Mladost
(dubina vode 2,2 m, temperatura vode 26 ℃) u vrijeme koje će škola dogovoriti.
Na provjeru plivanja treba uzeti opremu:
ručnik, kupaći kostim / kupaće gaćice, natikače, sušilo za kosu. Kapa je obvezna za sve.
U e-poruci je pisalo da svi učenici trebaju ići na provjeru plivanja. Autobus dolazi pred školu u 8.30. Nakon provjere plivanja i sušenja kose učenici se vraćaju u školu s učiteljicama koje idu s njima u pratnji.
Uz tu obavijest roditelji su trebali potpisati i suglasnost.
Eto tu počinju problemi. Jedna se mama javila da učenik neće ići na provjeru plivanja jer je prehlađen i ne baš zdrav, ali će doći u školu nakon provjere plivanja da napiše zadaću i da se druži s prijateljima iz razreda.
Na sam dan odlaska na bazen tri su učenika došla u školu bez opreme. Od jedne mame koja je učenicu poslala u školu tog jutra, stigla je e-poruka pet minuta prije odlaska na provjeru plivanja da se ona ne slaže s odlaskom na bazen jer oni kao obitelj ne vole bazene, da njezino dijete još nije plivač, ali joj malo nedostaje…
Nemam riječi.
Ne znam uopće što bih odgovorila toj mami. Učenica je u školi. Njezin razred i učiteljica idu za par minuta u autobus i na plivanje, a djevojčica mora ostati u školi.
Razgovarala sam s roditeljima onih učenika koji djecu nisu pustili na provjeru plivanja.
Njihovi su razlozi nevjerojatni: vani je prohladno, plivanje i provjeru plivanja trebalo je organizirati kad je ljetno vrijeme, zašto provjera plivanja nije u zagrijanom bazenu…
Ne znam doista što misliti, što reći na sve to.
Dijete je neplivač. Ima priliku tri tjedna ići na besplatnu pouku plivanja, a roditelji imaju razloge samo njima jasne zašto to ne dopuštaju.
Što reći nego: Svijet se okreće oko mene i mog djeteta.
