Kolumna
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika. Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama. Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima, roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama. Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od drugih… Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet, a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
INKLUZIVNA UČIONICA ■ 66. ■
Terenska nastava
objavljeno: 27. listopada 2022.

U godišnjem kurikulumu planirali smo terensku nastavu u mjesecu listopadu: posjet Ozlju, hidroelektrani, zavičajnom muzeju i ekoselu što smo povezali s danima kruha i jabuka. Voditeljica aktiva zatražila je ponude od nekoliko agencija u skladu sa zakonom i Pravilnikom o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno-obrazovnih aktivnosti izvan škole.

Stigle su tri ponude. Nisu se puno razlikovale ni po aktivnostima ni po cijeni. Od tri ponude bira se najpovoljnija.

Prema mišljenju roditelja i najjeftinija ponuda bila je velika, prevelika. Osobito ako imaju više školaraca koji u istom razdoblju idu na terensku nastavu.

Naša je škola mala, ima deset razrednih odjela. Svi učitelji poznaju braću i sestre svojih učenika. Zato izlete, posjete kazalištu i terensku nastavu organiziramo zajedno za sve odjele razredne nastave, kako bi nam prijevoz bio povoljniji.

To znači da se roditeljima cijena terenske nastave, često množi s dva, nekim roditeljima i tri puta.

Kadšto imamo pravo na jedan gratis odlazak na terensku nastavu. Mi učitelji se tada dogovaramo i dodjeljujemo dobiveni gratis roditeljima koji imaju nekoliko djece.

Svjesni smo da je roditeljima to puno. Uz cijenu terenske ide i sok, grickalice…

Imali smo slučajeve da roditelji nisu potpisali suglasnost da dijete može na terensku nastavu jer im je bilo skupo. Okvirna cijena terenske nastave bila je 200 kn, pa grickalice i sok oko 30 kuna i sve to puta dva ili tri.

Razumijem roditelje koji nisu dali suglasnost za terensku nastavu. Imaju troje djece u našoj školi. U rujnu je bila Škola u prirodi (za jedno dijete), u listopadu Škola u prirodi (za drugo dijete), a onda i terenska nastava za svih troje.

Osnovni cilj odlaska na terensku nastavu je zorno učenje u izvornoj stvarnosti, omogućavanje stjecanja osobnih iskustava i doživljaja.

Proteklih godina s obzirom na koronu nismo bili na terenskoj nastavi pa nas je povratak u školske klupe vratio u „stari“ život koji nam je uvelike nedostajao.

Na terenskoj nastavi djecu, osim obrazovnih ciljeva i zadataka, poučavamo i odgojnim. Pristojno ponašanje u autobusu, lijepo ponašanje za stolom, pravilno korištenje pribora za jelo…

Bilo bi odlično da možemo svaki mjesec na terensku nastavu, da izvan škole istražujemo, otkrivamo i razgovaramo, da spoznajemo obilježja jeseni (i svih ostalih godišnjih doba) u neposrednome okružju, da lakše razumijemo utjecaj vremenskih prilika na biljke i životinje i rad ljudi, da lakše prepoznajemo i imenujemo biljke i životinje, opisujemo njihov izgled ujesen i spoznajemo međusobnu povezanost biljnoga i životinjskoga svijeta.

Nažalost, ne možemo ići na terensku nastavu onoliko puta koliko bismo željeli. Baš zato je svaka pojedina terenska nastava važna.

Terenska nastava je ono što nam ostaje u sjećanju, što pamtimo i gdje smo puno toga naučili, a da toga nismo bili ni svjesni.

■  Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb ■