

U godišnjem kurikulumu planirali smo terensku nastavu u mjesecu listopadu: posjet Ozlju, hidroelektrani, zavičajnom muzeju i ekoselu što smo povezali s danima kruha i jabuka. Voditeljica aktiva zatražila je ponude od nekoliko agencija u skladu sa zakonom i Pravilnikom o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno-obrazovnih aktivnosti izvan škole.
Stigle su tri ponude. Nisu se puno razlikovale ni po aktivnostima ni po cijeni. Od tri ponude bira se najpovoljnija.
Prema mišljenju roditelja i najjeftinija ponuda bila je velika, prevelika. Osobito ako imaju više školaraca koji u istom razdoblju idu na terensku nastavu.
Naša je škola mala, ima deset razrednih odjela. Svi učitelji poznaju braću i sestre svojih učenika. Zato izlete, posjete kazalištu i terensku nastavu organiziramo zajedno za sve odjele razredne nastave, kako bi nam prijevoz bio povoljniji.
To znači da se roditeljima cijena terenske nastave, često množi s dva, nekim roditeljima i tri puta.
Kadšto imamo pravo na jedan gratis odlazak na terensku nastavu. Mi učitelji se tada dogovaramo i dodjeljujemo dobiveni gratis roditeljima koji imaju nekoliko djece.
Svjesni smo da je roditeljima to puno. Uz cijenu terenske ide i sok, grickalice…
Imali smo slučajeve da roditelji nisu potpisali suglasnost da dijete može na terensku nastavu jer im je bilo skupo. Okvirna cijena terenske nastave bila je 200 kn, pa grickalice i sok oko 30 kuna i sve to puta dva ili tri.
Razumijem roditelje koji nisu dali suglasnost za terensku nastavu. Imaju troje djece u našoj školi. U rujnu je bila Škola u prirodi (za jedno dijete), u listopadu Škola u prirodi (za drugo dijete), a onda i terenska nastava za svih troje.
Osnovni cilj odlaska na terensku nastavu je zorno učenje u izvornoj stvarnosti, omogućavanje stjecanja osobnih iskustava i doživljaja.
Proteklih godina s obzirom na koronu nismo bili na terenskoj nastavi pa nas je povratak u školske klupe vratio u „stari“ život koji nam je uvelike nedostajao.
Na terenskoj nastavi djecu, osim obrazovnih ciljeva i zadataka, poučavamo i odgojnim. Pristojno ponašanje u autobusu, lijepo ponašanje za stolom, pravilno korištenje pribora za jelo…
Bilo bi odlično da možemo svaki mjesec na terensku nastavu, da izvan škole istražujemo, otkrivamo i razgovaramo, da spoznajemo obilježja jeseni (i svih ostalih godišnjih doba) u neposrednome okružju, da lakše razumijemo utjecaj vremenskih prilika na biljke i životinje i rad ljudi, da lakše prepoznajemo i imenujemo biljke i životinje, opisujemo njihov izgled ujesen i spoznajemo međusobnu povezanost biljnoga i životinjskoga svijeta.
Nažalost, ne možemo ići na terensku nastavu onoliko puta koliko bismo željeli. Baš zato je svaka pojedina terenska nastava važna.
Terenska nastava je ono što nam ostaje u sjećanju, što pamtimo i gdje smo puno toga naučili, a da toga nismo bili ni svjesni.
■ Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb ■