Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
SANDRINA UČIONICA ■ 265 ■
U novu ili staru, svejedno je
objavljeno: 17. siječnja 2021.

Vraćamo se u učionicu, napisala bih – napokon!

Vraćamo se normalnom ritmu i životu koji zapravo nije normalan. Postoje mjesta gdje se učenici razredne nastave neće vratiti u svoje učionice.  Kako njima napraviti privid normalnosti?

Mislim da ni nastava na daljinu ni preseljenje učenika u nove gradove neće učenicima vratiti normalnost.

Netko tko više nema svoju sobu, mora voditi brigu kako će roditelji kupiti laptop ili tablet kako bi pratili nastavu na daljinu. Kolege bez krova na glavom trebali bi planirati nastavu. Učenici bez televizora trebali bi u svojim „kontejner kućicama” pratiti TV program i voditi bilješke u bilježnice koje ispod hrpe cigla šute u porušenoj sobi.

Druga je ideja bila preseljenje djece u dječje domove i pohađanje nastave u nekom drugom gradu. Kao majka ne bih dozvolila da se odvojim od svoje djece nakon takve tragedije, a pitam se i kako bi mala duša, odvojena od svojih najmilijih, uspjela biti usredotočena na učenje, primjerice, u Bjelovaru?

Naravno, nema zlatnog ključa ni zlatnog rješenja.

Ono što mogu napisati kao prosvjetni djelatnik kako život ne bi stao da do 1. veljače za to područje nastava bude odgođena i da svi zajedno radimo na tome da se osposobe osnovni životni uvjeti te da do sredine ožujka napravimo montažne škole (tijekom rata dio je zagrebačkih škola dobilo u roku tjedan dana montažne nadogradnje koje ni potres u ožujku nije urušio).

Mišljenja sam da je prije svega potrebno pružiti psihološku pomoć učenicima i kolegama, a ne  forsirati na nužnom nastavku nastave u planiranim vremenskim okvirima. 

Tko sam ja da se pitam?!

Vratimo se onome što znam sigurno. Vraćamo se u učionicu (veselim se).

Odlučila sam da dodatnu nastavu (matematika) i izvannastavnu aktivnost (projektne radionice) vraćam u učionicu.

U prvom smo polugodištu radili te sadržaje na daljinu. Problemi s kojima sam se suočavala (gledajući širu sliku, potpuno nevazanu za sadržaj, nego o stavu takvog učenja):

🔸 učenici nemaju raspored i ostavljaju za zadnji trenutak napraviti određeni

🔸 učenici sadržaju pristupaju površno, tek toliko da naprave traženo

🔸 učenici često ne razumiju sadržaj jer ne čitaju s razumijevanjem

🔸 pokusne aktivnosti najčešće ne obavljaju, nego traže na internetu kraći način

🔸 sve dodatno (crtanje dijagrama, vođenje bilježaka, uporaba flomastera i boja) za njih je naporno

🔸 matematiku (dodatni sadržaj) ne razumiju ni roditelji pa dobijem pošarane i istrgane papire s velikim minusima, makar je sav sadržaj, koji su trebali raditi kod kuće, sadržaj 2. i 3. razreda koji je učenicima bio objašnjen

🔸 razmišljanje ostaje unutar kutije i teško je pogledati izvan nje.

Primjer listića dodatne nastave iz matematike.

Link za preuzimanje listića.

Iskoristit ću svaku minutu u učionici jer tko zna što nas čeka u sezoni kad se gripa spoji s Covidom. Sjetim se samo veljače 2020. kad u mojoj učionici nije bilo jedanaest učenika.

Nova ili stara godina, moramo se naviknuti da živimo u trenutku i dati sve od sebe kako bismo najbolje iskoristili svoje trenutke.

■ Piše: Sandra VUK ■ OŠ SVETA NEDELJA, SVETA NEDELJA ■ Mrežne stranice 4.b ■