INKLUZIVNA UČIONICA ■ 28. ■ SVI SMO JEDNAKI, A SVATKO JE RAZLIČIT
Učitelji imaju super moći
objavljeno: 10. prosinca 2020.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
Kada uspoređujem početak svojeg radnoga vijeka prije trideset godina s današnjim zbivanjima u školi i životnoj svakidašnjici, uočavam veliku razliku. Kao mlada učiteljica, imala sam u suprotnom turnusu poneku sjednicu, informacije za roditelje ili roditeljski sastanak.
Danas u slobodno vrijeme učim na webinarima, konferencijama, predavanjima, edukacijama i svakoga dana saznajem nešto novo. Zahvaljujući cjeloživotnom učenju današnji učitelji imaju super moći.
Svake godine prigodom blagdana svetog Nikole organiziramo razrednu priredbu na koju dođu roditelji, bake, djedovi, tete, stričevi… Traže mjesto u prvom redu kako bi mogli mobitelima ili kamerama snimati i fotografirati svog malog glumca ili malu glumicu.
I ove smo godine pripremali priredbu, učili pjesmice, uvježbavali igrokaz.
No za razliku od prijašnjih godina cijelu smo priredbu snimili.
Mara je recitirala i nije se sramila jer nije bilo publike. Samah je naučila i recitirala pjesmicu na hrvatskom jeziku. Srećom smo priredbu snimili u petak jer smo ubrzo od epidemiologa dobili informaciju da smo od subote u samoizolaciji. Naša je priredba postala virtualna! Roditeljima smo poslali snimku priredbe i razveselili ih.
Upravo u situacijama „novog normalnoga“ učitelje spašava njihovo poznavanje web alata i mnogočega drugoga o čemu uče u svoje slobodno vrijeme.
Sada smišljamo što ćemo pripremiti za Božić, kako ćemo se zabaviti i kako razveseliti naše roditelje.
Time se vraćam na početak priče: svakodnevno educiranje učitelja, razni seminari, edukacije odnosno cjeloživotno učenje ima smisla.
■ Autorica: Ivančica Tajsl Dragičević, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica ■ OŠ Trnjanska, Zagreb ■
