Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
SANDRINA UČIONICA ■ 291. ■
Zašto želim da me se čuje?
objavljeno: 27. studenoga 2023.

Na početku ove kolumne ističem da je ovo moj stav i prikaz osobnog odnosa unutar četiriju učioničkih zidova. Tišina je u učionici ključ uspješnog učenja.

Učionica je prostor u kojem borave učenici i učitelji. U učionici se događa učenje, a za uspješno je učenje potrebno zadovoljiti određene uvjete. Uz didaktički oblikovan sadržaj, poticajne plakate i postere, funkcionalni namještaj mislim da premalo govorimo kako je aktivna tišina jako bitna. Ne tišina koja je zabrana ili naredba, već tišina koja omogućava učenicima da se usredotoče na nastavu, da bolje razumiju gradivo i da mogu u svakom trenutku postaviti pitanje vezano za sadržaj koji ne razumiju.

Kada je u učionici buka, učenici moraju uložiti više napora da se usredotoče na sadržaj koji govorim, na dijelove koje objašnjavam i teže uspijevaju povezati predznanje s novim pojmovima i sadržajima. Buka u razredu može dovesti do toga da će netko od njih propustiti važne informacije i da će pojedinci biti manje motivirani za učenje.

Tijekom svog radnog iskustva shvatila sam i naučila da se tišina u učionici gradi. Gradi se postepenim koracima. Moji su učenici sada treći razred. Dosegnuli smo pozitivan vrhunac  poticajne tišine, a to se jasno osjeti u razrednim aktivnostima. Učenici jedva čekaju saznati što slijedi, što se od njih očekuje, što će novo čuti ili spoznati.

Mnogi će moje riječi krivo razumjeti i riječ TIŠINU shvatiti kao neki oblik naredbe, ali i ova je kolumna dobar pokazatelj čitaju li ljudi sadržaj ili samo naslov referirajući se isključivo na nj.

U mojoj učionici prevladava tišina i tijekom suradnje, i tijekom rada u skupinama. Učenici mogu slobodno razgovarati jedni s drugima o gradivu, sadržaju koji istražuju ili stvarajući neki kreativan zadatak. Sve navedeno rade poštujući zadana pravila. Naravno, tišina u učionici ne znači da učenici moraju sjediti mirno i ne komunicirati jedni s drugima. Učenici smiju razgovarati s učiteljem ili s drugim učenicima kada je to potrebno. Razgovarajući, obično budu tihi ne ometajući nastavu.

Svoje učenike svakodnevno učim kako postići poticajnu tišinu, svakodnevno radim na usvajanju koraka kojima gradimo pozitivno vlastito okružje. Zajedno zapišemo poticajna pravila ponašanja u učionici naglašavajući važnost slobode postavljanja pitanja, ali i ne ometanja drugih u radu. U prvom sam razredu ponekad pjevala u namjeri da smirim situaciju u razredu. Tekst pjesme smislim, a posudim melodiju neke njima poznate pjesme. U tim bi trenutcima učenici zastali, ušutjeli i čekali hoću li nastaviti pjevati i hoću li izgovoriti njihovo ime u nekom stihu.

Moji učenici ostavljaju pozitivan utisak na goste koji ponekad sudjeluju u našim obrazovnim aktivnostima. Nakon prvog susreta s učenicima obično mi kažu kako su mirni, zainteresirani i pristojni. Mislim da je upravo ta slika presudna za daljnji odnos učenika i škole. Ako je učionica bučna i kaotična, učenici će se osjećati nelagodno i neće se moći usredotočiti na sadržaje i na proces učenja.

Zašto je važno da u učionici bude tišina?

Podrazumijeva se da mir u učionici puno znači i učenicima s određenim poteškoćama. Lakše prate upute, a ostali im učenici u takvom okružju mogu puno više pomoći kako bi pojedinu aktivnost priveli kraju. Volim reći da je razred slika učitelja/učiteljice. Nikada ne vičem, ali imam svoje male trikove. Ako je buka u razredu nekontroliorana, pjevam ili govorim sve tiše. Učenici vrlo brzo postanu svjesni da šapućem, da me ne čuju i tada se događa samokorekcija.

Primijetila sam da su oba trika korisna i kad radimo u skupinama. Tijekom velikog odmora često ćete iz mog razreda čuti pjevanje ili sasvim tihi šapat kad žele biti u nekom svom svijetu ili želeći odmaknuti školsku buku od sebe. Uživajući u razrednoj tišini, osmislili smo i projekt Građanskog odgoja i obrazovanja. O tome ću detaljnije pisati neki drugi put.

 MALI PODSJETNIK:

♦ Na početku školske godine postaviti jasna pravila o ponašanju u učionici.

♦ Poštovati ​​pravila i biti dosljedan u njihovoj primjeni. Ako učitelj/učiteljica ne poštuje pravila, učenici ih sigurno neće poštovati.

♦ Nastavu možete započeti igrom tišine. Mi, u trećem razredu, u tišini ustajemo i tako započinjemo radni dan. To može pomoći učenicima da se pripreme za nastavu i da se opuste nakon nje.

♦ Često radimo pojedini sadržaj ​​u malim grupama, koristimo se vježbama razmišljanja, asocijacijama i raspravama o pravilima.

TIŠINA se uči kao i sve ostale nastavne jedinice. Baš kao i svaku drugu nastavnu metodu treba znati kada se i zašto njome koristimo kako bi poučavanje za sve nas bilo što uspješnije.

■  Piše: Sandra VUK | učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Sveta Nedelja ■   RAZREDNA STRANICA | OSOBNA STRANICA  ■