INKLUZIVNA UČIONICA ■ 78. ■
Želje na upisima u prvi razred
objavljeno: 6. lipnja 2023.
Kolumna Ivančica Tajsl Dragičević
Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika.
Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u
Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama.
Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi
dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je
autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima,
roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica
Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko
međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je
iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama.
Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i
primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za
zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko
iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od
drugih…
Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet,
a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
Na upisima u prvi razred neprestano čujemo ista pitanja. Možete li mi reći koja učiteljica preuzima prvi razred? Je li učiteljica zahtjevna? Je li učiteljica stroga? Ima li učiteljica svoju djecu? Ide li učiteljica često na bolovanje? Traži li mnogo od djece? Je li učiteljica mlađa ili starija osoba?
Doista ne razumijem. U parku se priča da u prvi razred dolazi jedna mlada učka koja je non-stop na bolovanju, ali je blaga i kod nje svi imaju 5,00.
Priča se i da je ona druga starija i iskusnija, ali da je jako stroga i da djeci ne dopušta pod satom piti vodu iz bočice.
Ona treća je najbolji izbor, ali svi roditelji žele dati svoje dijete u njezin razred. Upitno je hoće li uspjeti dogovoriti s pedagoškom službom da im se ispuni želja.
Hej, ljudi, što je ovo?
Pitanja i želje nastavljaju se. Mogu li u isti razred ići svih šest prijatelja iz grupe u vrtiću? Može li Maja sjediti s Dorom u prvoj klupi? Iva, Lucija i Luna prijateljice su još iz pelena, mogu li sve tri sjediti skupa?
Ne bismo željeli da Ian ide u razred s Lovrom, znate, oni se uvijek posvade na nogometu. Karlo baš ne voli Filipa jer mu je uvijek uzimao igračke.
Razmišljam i boli me glava. Pitala sam svoje roditelje jesu li mi oni birali učiteljicu. Kažu da nisu. Razgovaram s mužem jesmo li mi svojoj djeci birali učiteljicu. Kaže mi muž: Što ti je? Zar si poludjela?
Uistinu ne znam. Pitam se imaju li roditelji i neku glazbenu želju.
Znam da je jako, jako važno da učenik/učenica zavoli školu. Znam da je to jedna posebna, neraskidiva veza i da je jako, jako važna u odrastanju malog čovjeka.
Važna je učeniku, važna je i roditelju. A važna je i učitelju.
Na jesen počinjem s prvim razredom. Veselim se prvom razredu. Veselim se novim klincima. Nadam se da ćemo dobro surađivati. Ne znam koga će ravnateljica i pedagoška služba staviti u moj razred. No, to mi uopće nije važno. Upoznat ćemo se, a onda krenuti korak po korak, dan po dan, godinu po godinu.
Ne mogu reći da mi nije laskalo kad mi je pedagoginja na hodniku šapnula da neki roditelji žele svoje dijete upisati baš u moj razred. No, hoće li ga ravnateljica i pedagoška služba smjestiti u moj razred, tek ćemo vidjeti.
Svakome godi da ga izaberu, svi smo mi ljudi. Svi smo od krvi i mesa. No ipak, ne ispunjavaju se sve želje. Kad sam se zapošljavala, nisam birala suradnike u školi, nisam birala ravnateljicu… Bila sam sretna što ću se zaposliti.
Kad su roditelji upisivali dijete u vrtić, bili su presretni što je dijete primljeno, a sad za školu nastaje cijela drama.
Da bi odgoj i obrazovanje bili uspješni, važna je suradnja učenika i roditelja. Suradnja. Ne ispunjavanje želja roditeljima, nego suradnja u punom smislu te riječi. Bitno je povjerenje između roditelja i učitelja.
Neovisno o tome je li učiteljica mlada ili ona starija s iskustvom, važno je da se svi dobro upoznaju, zajednički krenu u školske klupe i ostvare ciljeve i zadatke školskih kurikuluma. Nije važno ima li učiteljica dugu plavu kosu, je li mršava ili nije, pleše li, pjeva ili crta lijepo. Nije važno odijeva li se moderno ili dopušta li bočice s vodom pod satom… Važno je da voli svoj posao, da ga radi savjesno i da za svoje učenike i roditelje napravi sve ispravno.
Roditelji ne mogu birati učitelja svom djetetu, kao što ni učitelji ne mogu birati učenike i roditelje čije će dijete poučavati u svom razredu.
■ Piše: Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, izvrsna savjetnica | OŠ Trnjanska, Zagreb ■
