Lica sam s hrvatskih novčanica planirala proći bez puno zadržavanja. Više sam vremena htjela ostaviti da im objasnim što radi Vlada, što Sabor, a što Predsjednik. Ipak, jedno nas je pitanje zadržalo na novčanicama. I dobro da jest. Anju je zanimalo, i to je ispalila k’o iz topa, zašto nema nijedne žene na hrvatskim novčanicama.

Zabranjenih i glupih pitanja nema i sve se teme mogu otvoriti. Isto tako, ima puno toga što ja ne znam, a pitanje, koje je postavila Anja, meni nikada nije palo na pamet. Pitanje je bilo odlično pa sam Anji i Lauri dala zadatak da naprave svoje prijedloge – kandidacijsku listu žena čiji bi likovi zbog svojih djela krasili hrvatske novčanice.

Nekoliko sam ih dana prije pitala kako ide, a zapravo me strašno zanimalo koga će staviti na novčanice.

Rekle su mi je da je sve u redu i da čekam svoj red.

Strpljen – spašen.

DA SE PITALO ANJU, ovako bi to bilo:

♦ tisuću kuna – najpoznatija dječja književnica Ivana Brlić-Mažuranić

♦ petsto kuna – novinarka i spisateljica Marija Jurić Zagorka

♦ dvjesto kuna – pjesnikinja Vesna Parun

♦ sto kuna – izumiteljica Vegete Zlata Bartl

♦ pedeset kuna – prva hrvatska pilotkinja i padobranka Katarina Matanović-Kulenović

♦ dvadeset kuna – slikarica Slava Raškaj

♦ deset kuna – nagrađivana matematičarka i fizičarka Lidija Colombo.

LAURIN JE IZBOR BIO SLIČAN.

Ona je zamijenila redoslijed M. J. Zagorke i I. B. Mažuranić, dodala opernu pjevačicu Zinku Kunc-Miladinov, skladateljicu Doru Pejačević i slikaricu Nives Kavurić-Kurtović.

Sve su učenike i mene ove prezentacije oduševile i naučili smo puno.

• 

• 

• 

• 

• 

Sviđa mi se što su zadatku pristupile s lakoćom i bez neke gorčine – jasno je da prava lica s novčanica imaju svoju veliku ulogu i važnost u našoj povijesti i kulturi, ali i ove su dame velike i važne.

Velika je i važna naša sloboda, i naša republika, i naša domovina. Time se sada bavimo iz Prirode i društva. Slobode i demokracije radi pitala sam ih što misle o najavi da će se nastava nakon tri dana praznika sljedeća dva dana održavati online. Naoblačilo se odjednom u četvrtom b. Provela sam minianketu.

Od 24 prisutna učenika u školi taj dan, troje misli da je to dobro, a dvadeset jedan misli da nije. Oni, koji podržavaju tu odluku, iskreno su objasnili da je njima to bolje jer jednostavno to znači da moraju raditi manje i kraće.

„Kad idemo u školu, onda moramo učiti u školi, pisati zadaće i učiti doma!“

Ono što je lakše, nije uvijek i bolje – jasna je stvar. Ostali su učenici naveli svoje razloge zašto nakon praznika žele natrag u školu, umjesto ostati doma na online nastavi, pa makar ona izgledala kao produljenje praznika.

♦ U školi nas lako smirite, a na Zoomu se samo vrtimo.

♦ Već smo bili i to svima ide na živce.

♦ Na laptopu mi šteka zvuk, učiteljica u školi ponovi koliko god puta treba.

♦ Kad doma napravim glupost, mama me ubije, učiteljica mi u školi lijepo objasni.

EVO I LISTE OMETAJUĆIH FAKTORA U ONLINE NASTAVI:

♦ Brat igra igrice pored mene i dere se.

♦ Tata ima sastanak u drugoj sobi.

♦ Brat mi stalno govori: „Ugasi kameru da prođem.“

♦ Baka šapće odgovore kad učiteljica nešto pita.

♦ Sestra me gađa hranom, a jednom je povraćala pa sam pod odmorom morao ići zvati mamu. Na drugi Zoom vratio sam se potpuno blijed i učiteljica je mislila da sam ja bolestan. ♦ Mama me stalno ispituje jesam li napravio sve za online, a u školi radim i nitko me ne tjera.

♦ Mačka mi skače u krilo.

♦ Papige su jako glasne.

Ovo nisu razlozi koje će itko uzeti u obzir kod donošenja konačne odluke, ali ovo JESU razlozi. I to su informacije s terena ako za teren više itko pita. 

■  Piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■