Ivančica TAJSL DRAGIČEVIĆ rođena je u Zagrebu u obitelji prosvjetnih djelatnika. Magistra je primarnog obrazovanja, učiteljica savjetnica u Osnovnoj školi Trnjanska u Zagrebu. U svojem razredu u posljednjih pet naraštaja ima učenike s teškoćama. Rad s njima oplemenio ju je i obogatio dragocjenim iskustvom. Autorica je knjige Budi dobar kao Jan u kojoj opisuje svoj rad s učenikom koji ima Downov sindrom. To je autentično, iskreno i emotivno štivo koje će poslužiti kao putokaz učiteljima, roditeljima i svim prosvjetnim djelatnicima spremnim graditi inkluzivnu školu. Ivančica Tajsl Dragičević završila je mnoge stručne edukacije i sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Budvi i Sisku na kojima je iznijela primjere dobre prakse vezane za inkluziju i integraciju učenika s teškoćama. Na državnom skupu učitelja razredne nastave u Vodicama govorila je o akceleraciji i primjeni u praksi. Smatra da je svaki učenik u nečemu poseban i vrijedan za zajednicu u kojoj se školuje. Njezin je moto da je svatko u nečemu najbolji jer netko iznimno lijepo crta, a netko krasno piše, netko pak divno pjeva, a netko trči brže od drugih… Majka je dviju djevojčica i pomajka velikom dječaku. Veliki je dječak završio fakultet, a djevojčice studiraju – jedna završava petu, a druga treću godinu studija.
INKLUZIVNA UČIONICA ■ 46. ■ SVI SMO JEDNAKI, A SVATKO JE RAZLIČIT
Zimnica, zimnica…
objavljeno: 4. studenoga 2021.

Volim kraj mjeseca listopada i aktivnosti koje s učenicima tada provodim. Razgovarali smo o zimnici. Što je zimnica? Tko priprema zimnicu za zimu? Što bake pripremaju za zimnicu?

Dobila sam zanimljive odgovore. Zimnica je sve ono što se priprema za zimu, od zimske odjeće i obuće, pripreme drva za ogrjev, do hrane koje se čuva u staklenkama u podrumu. Zimnicu uglavnom pripremaju bake i djedovi koji su u mirovini, a roditelji je kupuju u trgovačkim centrima ili u prodavaonicama.

Zimnicom učenici smatraju kisele krastavce, kiselu ili pečenu papriku, ajvar i nešto slično ajvaru.

Poneki pekmezi, ako baki rodi šljiva.

Dogovorili smo se da ćemo u razred donijeti prazne staklenke od pekmeza i zatvarač. Staklenka mora biti oprana. U školu je trebalo donijeti i čistu kuhinjsku krpu, dasku za rezanje, nožić, pregaču i gumicu za kosu za one učenike kojima je kosa duža ili dugačka.

Dogovor je bio i da u školu donesemo zelje (crveno i zeleno), paprike (žute, crvene i zelene), krastavce, mini rajčice, mrkvu i ako još što imaju kod kuće. 

Kupila sam alkoholni ocat, sol i konzervans za zimnicu.

Svi smo s nestrpljenjem čekali pripremu zimnice u razredu. Nije bila važna ni provjera znanja, ni radionice koje će se provoditi u razredu (vanjski suradnik s Kovid-19 potvrdom). Jedino o čemu se u razredu razgovaralo je ZIMNICA.

Koliko veliku staklenku treba donijeti?

Koliko će zimnice stati u staklenku?

Koliko dugo ćemo jesti zimnicu?

Kad je možemo nositi doma?

I PRIONULI SMO NA POSAO: oprali smo ruke, dezinficirali stol, stavili kuhinjsku krpu, dasku za rezanje i na klupu smo stavili povrće doneseno u školu. Prvo sam ja počela rezati ljubičasto zelje, mrkvu, zelenu papriku pa zeleno zelje pa crvenu papriku…

Učenici su me promatrali, a zatim su oni počeli rezati povrće i slagati ga u svoje staklenke.

Malo smo rezali, pa degustirali i svi zajedno se jako, jako dobro zabavljali. Razbili smo monotoniju svakodnevnog radnog dana i navukli osmijehe na lica.

Ove godine nisam uspjela organizirati OBITELJSKI SAT. To je onaj sat kada se jednom mjesečno družimo svi, učenici, roditelji i učiteljica. Nisam ga organizirala zbog epidemiološke situacije i preporuke da se ne okupljamo u velikom broju.

Planirala sam da donesemo bundeve i rezbarimo ih. Nisam mislila da je to vezano za Noć vještica nego kao aktivnost koju su naši predci, naše bake, djedovi, prabake i pradjedovi radili navečer kada nije bilo televizora.

Ideja se mojim učenicima jako svidjela kao i obećanje da ćemo sljedeće školske godine, ako nam epidemiološke mjere budu dopustile, organizirati obiteljske sate i imati večernji tulum, da ćemo s bundevama po mraku šetati oko škole, a onda u razredu tulumariti na najjače.

Nedostaju nam takva događanja koja razbijaju ovu nenormalnu svakodnevnicu.

■  Autorica: Ivančica Tajsl Dragičević, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica ■  OŠ Trnjanska, Zagreb ■