Volim kraj mjeseca listopada i aktivnosti koje s učenicima tada provodim. Razgovarali smo o zimnici. Što je zimnica? Tko priprema zimnicu za zimu? Što bake pripremaju za zimnicu?
Dobila sam zanimljive odgovore. Zimnica je sve ono što se priprema za zimu, od zimske odjeće i obuće, pripreme drva za ogrjev, do hrane koje se čuva u staklenkama u podrumu. Zimnicu uglavnom pripremaju bake i djedovi koji su u mirovini, a roditelji je kupuju u trgovačkim centrima ili u prodavaonicama.
Zimnicom učenici smatraju kisele krastavce, kiselu ili pečenu papriku, ajvar i nešto slično ajvaru.
Poneki pekmezi, ako baki rodi šljiva.
Dogovorili smo se da ćemo u razred donijeti prazne staklenke od pekmeza i zatvarač. Staklenka mora biti oprana. U školu je trebalo donijeti i čistu kuhinjsku krpu, dasku za rezanje, nožić, pregaču i gumicu za kosu za one učenike kojima je kosa duža ili dugačka.
Dogovor je bio i da u školu donesemo zelje (crveno i zeleno), paprike (žute, crvene i zelene), krastavce, mini rajčice, mrkvu i ako još što imaju kod kuće.
Kupila sam alkoholni ocat, sol i konzervans za zimnicu.
Svi smo s nestrpljenjem čekali pripremu zimnice u razredu. Nije bila važna ni provjera znanja, ni radionice koje će se provoditi u razredu (vanjski suradnik s Kovid-19 potvrdom). Jedino o čemu se u razredu razgovaralo je ZIMNICA.
Koliko veliku staklenku treba donijeti?
Koliko će zimnice stati u staklenku?
Koliko dugo ćemo jesti zimnicu?
Kad je možemo nositi doma?
I PRIONULI SMO NA POSAO: oprali smo ruke, dezinficirali stol, stavili kuhinjsku krpu, dasku za rezanje i na klupu smo stavili povrće doneseno u školu. Prvo sam ja počela rezati ljubičasto zelje, mrkvu, zelenu papriku pa zeleno zelje pa crvenu papriku…
Učenici su me promatrali, a zatim su oni počeli rezati povrće i slagati ga u svoje staklenke.
Malo smo rezali, pa degustirali i svi zajedno se jako, jako dobro zabavljali. Razbili smo monotoniju svakodnevnog radnog dana i navukli osmijehe na lica.
Ove godine nisam uspjela organizirati OBITELJSKI SAT. To je onaj sat kada se jednom mjesečno družimo svi, učenici, roditelji i učiteljica. Nisam ga organizirala zbog epidemiološke situacije i preporuke da se ne okupljamo u velikom broju.
Planirala sam da donesemo bundeve i rezbarimo ih. Nisam mislila da je to vezano za Noć vještica nego kao aktivnost koju su naši predci, naše bake, djedovi, prabake i pradjedovi radili navečer kada nije bilo televizora.
Ideja se mojim učenicima jako svidjela kao i obećanje da ćemo sljedeće školske godine, ako nam epidemiološke mjere budu dopustile, organizirati obiteljske sate i imati večernji tulum, da ćemo s bundevama po mraku šetati oko škole, a onda u razredu tulumariti na najjače.
Nedostaju nam takva događanja koja razbijaju ovu nenormalnu svakodnevnicu.
■ Autorica: Ivančica Tajsl Dragičević, magistra primarnog obrazovanja, učiteljica, savjetnica ■ OŠ Trnjanska, Zagreb ■