„Nitko se ne bi trebao pretvarati da je virtualna nastava normalna ili laka“, kaže učenica srednje škole u Philadelphiji, ujedno i autorica članka koji su na svojim stranicama prenijele i čitane i nagrađivane dnevne novine u američkoj državi Pennsylvaniji.

I oni najodgovorniji učenici, koji su običavali pristupati zadatcima bez odlaganja i s velikim žarom i zainteresiranošću, postaju neprepoznatljivo bezvoljni i nezainteresirani, toliko da za vrijeme nastave neprestano vise na svojim mobitelima i tabletima prebirući po sadržajima koji nemaju nikakve veze s nastavom.

Jednostavno, kako svjedoče srednjoškolci, teško je održati motivaciju i iskrenu predanost u uvjetima izolacije. Zbog svega toga, posljedice po psihičko zdravlje u tim osjetljivim godinama sve su izraženije.

Više pročitajte u nastavku.

Probudi se, doručkuj, pristupi sastanku na Zoomu. Pojedi ručak, pristupi novim sastancima na Zoomu. Spavaj.

Jednako tako i idućega dana, i u svim ostalim danima bilo kojega tjedna.

To je tipičan raspored filadelfijskih srednjoškolaca koji su tijekom pandemije strogo zatvoreni u granicama svojih domova.

Učenici osjećaju velik teret virtualne nastave

Za mnoge od nas, izrazito je stresno ujutro se probuditi i zatim prolaziti jednu te istu bezdogađajnu rutinu iz dana u dan. Kao učenica srednje škole William Penn u Philadephiji, bilo bi podcijenjeno reći da virtualnu školu smatram teškom.

Iako na prvi pogled ne izgleda da se srednjoškolci teško nose s mrežnom nastavom, učenje na daljinu donosi cijeli niz poteškoća, a učenici osjećaju velik teret takve nastave.

„Prevladava mišljenje da je nastava na mreži jednostavnija od stvarnoga iskustva“, govori Anthony Rivers ml., učenik srednje škole LaSalle u Wyndmooru.

„A istina je da bih se radije svakoga jutra probudio i proveo osam sati u zgradi s još 500 ljudi, negoli provodio osam sati u svojoj sobi pred zaslonom računala.“

Velika je razlika između računala i učionice

Srednja je škola od velikoga značenja za tinejdžere. Nema ključnu ulogu samo u njihovim obrazovnim postignućima i budućem obrazovanju, nego je neprocjenjiva i za njihov društveni razvoj.

Velika je razlika između boravka u učionici i sjedenja pred kućnim računalom. Ta razlika je tolika da kao posljedicu može imati izostanak sudjelovanja, uključivanja, predanosti i, na kraju, rasta i razvoja.

Učenica Mali James-Gordon, iz srednje škole William Penn u Philadephiji, kaže da nema toliko samopouzdanja kada postavlja pitanje svojoj profesorici za vrijeme sastanka na mreži koliko ima u učionici. „Kada smo na mreži, imam dojam da je cjelokupna pozornost samo na meni i osjetim veliko opterećenje hoću li nešto pogrešno izgovoriti tako da mi dođe da ništa i ne pitam, nego da se samo zavalim i slušam.“

Najnovije studije pokazuju da se kod srednjoškolaca koji provode vrijeme u karanteni sve više javljaju poteškoće sa psihičkim zdravljem. Proteklih je mjeseci mentalno zdravlje postalo ključnom temom na društvenim mrežama gdje učenici govore kako se osjećaju zbog poremećaja koje je Covid-19 unio u njihovu svakidašnjicu.

Samo visim na mobitelu… i ništa drugo mi se ne da…

„Ima li još netko da je bio organiziran, redovito pisao zadaće i nije odugovlačio s onim što treba napraviti, da sada sve što radi jest da doslovce visi na telefonu za vrijeme nastave… potpuno napuštene navike, nema potrebu družiti se s ljudima, samo spava ili prtlja po mobitelu po cijeli dan?“ pita jedan korisnik TikToka.

Takvi primjeri upućuju da su na snazi rani znakovi depresije, anksioznosti i drugih čuvstvenih poremećaja. Mnogi se tinejdžeri osjećaju tjeskobno i potišteno zbog pandemije, a napetost i opterećenje koji su došli sa zatvaranjem škola, to su još dodatno pogoršali.

Pa kako učenici mogu pronaći mir i ostati mentalno zdravi u ovim neizvjesnim vremenima?

Izlaz u umjetnosti i razgovorima

Gabbi Polite, učenica srednje škole William Penn, suočava se sa svojim teškim i mučnim osjećajima tako što pronalazi izlaz u umjetnosti te nastoji zadržati društvenu povezanost. „Na primjer, sastavljam liste svojih omiljenih pjesama, jer me to jako opušta, i – naravno – ostala sam u vezi sa svojim prijateljicama i prijateljima tako da se čujemo na Face Timeu, ili se dopisujemo.“

Vjerojatno, ključna stvar koju možete napraviti kako biste zaštitili svoje mentalno stanje od posljedica prekomjernoga stresa, jest da s nekim razgovarate. Bilo da je to stručna osoba za psihološku pomoć, primjerice na telefonu za psihološku pomoć, roditelj, pa čak i kućni ljubimac, bitno je da imate komu uputiti svoje osjećaje i svoje misli te da se na taj način zaštite od prekomjernoga razmišljanja o nečemu lošem i zapadanja u nelagodna stanja. Terapija razgovorom može bitno popraviti psihičko stanje kada je ono narušeno, a sve je više dostupna telefonom ili i virtualno.

Više od svega, moramo se podsjetiti da je ovo vrijeme mukotrpno za sve: i za učenike, i za učitelje. Moramo se međusobno ohrabrivati i poticati da zatražimo pomoć u tim teškim vremenima.

Nitko se ne bi trebao pretvarati da je virtualna škola normalna ili laka.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ autorica američkoga teksta: Amani Rivers, učenica srednje škole William Penn u Philadelphiji (Pennsylvania, SAD); kao sudionica novinarske družine, članak je napisala, a zatim je i objavljen na stranicama školskoga lista, odakle su ga preuzele novine The Philadelphia Inquirer ■ SAD: The Philadelphia Inquirer – novine koje izlaze od 1829. godine, u tiskanom, a u novije vrijeme i elektroničkom obliku, prati ih glas pouzdanoga novinarstva, višestruki dobitnici Pulitzerove nagrade ■ izvornik: www.inquirer.com ■