Kada bismo morali izlučiti riječi godine, bile bi to nepostojanost, promjenjivost i prilagodljivost. Zdravstvenim se mjerama vezanima uz pandemiju još ne nazire kraj, a škole se diljem svijeta s izazovima nastave u takvim uvjetima nose na usporedive i po mnogočemu slične načine.

U kakvim uvjetima rade učitelji i učenici u New Jerseyu (SAD), možete pročitati u nastavku.

Kao i u drugim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država, škole se u Edisonu, gradu koji se nalazi u američkoj državi New Jersey, suočavaju s hibridnim poučavanjem nastojeći ga što bolje primijeniti u nastavi. (O tome kako se u vremenu pandemije ustalio pojam hibridnoga poučavanja i je li uistinu riječ o hibridnoj nastavi, možete pročitati u tekstu Učitelji rade dva posla odjednom.)

Dnevna dvojba američkih učitelja

A evo u čemu je dnevna dvojba profesorice Stephanie Rasimowicz: Na satu geometrije, u drugome polugodištu, pred njom je raštrkana šačica učenika koji sjede udaljeni jedan od drugoga, i više od dva metra. Iza nje niže se i dvadeset malih, gotovo bestjelesnih lica na zaslonu računala – profesoričinih učenika na daljinu, koji nastavu prate iz svojih domova.

Mogu li učenici na daljinu čuti učenike u učionici, i obratno? Na koju bi se skupinu danas trebala usredotočiti? I kako može znati prate li učenici koji su kod kuće njezin sat – obraćaju li imalo pozornost na to što ona govori i što se događa u učionici? „Pa i tada kada su kamere uključene, i dalje ne možete biti sigurni što se u njihovu domu zapravo događa“, kaže profesorica Rasimowicz, koja u srednjoj školi trinaest godina poučava matematiku.

Kako Stephanie Rasimowicz, tako i djelatnici drugih javnih škola u području Edisona, dio su velikoga, neplaniranoga obrazovnoga eksperimenta – kombiniranja daljinskoga poučavanja s nastavom lice u lice, sustavom poznatim kao hibridno poučavanje. (O poteškoćama s nazivljem, kao i američkim aktualnim praksama vezanima uz hibridno poučavanje, ako do sada niste, možete pročitati ovdje.)

Za ovu nastavu ne postoji knjiga…

Prema nekim procjenama hibridno je poučavanje postalo najzastupljenijim pristupom tijekom pandemije, koje primjenjuju tisuće od ukupnu 13 000 obrazovnih okruga koliko ih je u zemlji (SAD-u), i to ili dijelom, ili i u svim razrednim odjelima. U nekim područjima, a osobito je zapaženo u New Yorku, hibridni učenici dolaze dio tjedna na nastavu u fizičke učionice, a ostale dane provode učeći kod kuće, uz različite učitelje dodijeljene svakoj skupini. (Većina učenika u New Yorku sudjeluje u nastavi na daljinu.) U većini ostalih obrazovnih okruga, hibridno poučavanje podrazumijeva jednog učitelja koji simultano poučava u učionici i na daljinu dok učenici svaki drugi ili treći dan mijenjaju mjesto odakle prate nastavu. U Edisonu, učenici koji rade licem u lice, dolaze u školu četiri puta tjedno.

Kompromisi ugrađeni u takvo naizmjenično poučavanje nastoje povećati sigurnost zaposlenika i učenika – smanjivanjem nazočnosti u neposrednoj nastavi na polovicu omogućuje se održavanje sigurne fizičke udaljenosti u učionicama, hodnicima i dvoranama za vježbanje, a istodobno se ostvaruju obrazovne i emocionalne dobrobiti.

„Za ovu nastavu ne postoji knjiga“, kaže Cyndi Tufaro, ravnateljica Osnovne škole Jamesa Monroea u Edisonu. „A riječ godine je nepostojan.“

Pandemija uzima obrazovni danak

Raste broj istraživanja koja upućuju na to da učenici, općenito gledajući, zaostaju u obrazovnim ciljevima tijekom pandemije, pri čemu učenici iz afroameričkih i latinoameričkih obitelji, kao i učenici iz obitelji s niskim primanjima, u pravilu prate nastavu na daljinu, te prolaze najgore. Pomaže li naizmjenična (hibridna) nastava da se zaustavi obrazovni gubitak, ostaje do sada nerazjašnjeno. Službe u Edisonu nemaju na raspolaganju podatke koji bi pokazali stope neuspjeha u obrazovanju, kao ni standardizirane provjere koje bi mjerile učinke hibridne nastave.

Profesorica Rasimowicz vjeruje da pandemija uzima obrazovni danak iako ne u tako velikoj mjeri kako se bojala da hoće. „U mojem je odjelu jednak broj učenika koji se suočavaju s poteškoćama kao prije pandemije“, kaže. „A jednak je i broj onih koji imaju odličan.“

„No, sud o hibridnoj nastavi još nije donesen“, dodaje. „Što je tema teža – morate više ublažiti očekivanja spram učeničkih postignuća.“

Škole su zatvorene, otvorene, zatvorene…

Edison je jedna od najraznolikijih zajednica u zemlji. Školski okrug govori o 65 % učenika azijskoga podrijetla, 14 % bijelaca, 11 % Latinoamerikanaca i 8 % Afroamerikanaca. Nastava se, odlukom obrazovnih vlasti, usklađivala prema različitim modelima, s obzirom na to je li se broj oboljelih povećavao ili smanjivao. U rujnu je počela u virtualnu oblik, u listopadu su školske zgrade ponovno otvorene za one koji su željeli svaki drugi dan dolaziti na nastavu u fizičkoj učionici, a zatim, mjesec kasnije, učenicima je omogućeno da pohađaju nastavu u školi četiri puta tjedno u jutarnjoj smjeni.

Od 17 tisuća učenika, samo otprilike svaki četvrti učenik dolazi u školu kako bi sudjelovao u nastavi licem u lice; ostali učenici slušaju nastavu kod kuće. Škole se zatvaraju svake srijede kako bi se provelo obuhvatno čišćenje, a učenici tada nastavu imaju na daljinu u popodnevnim satima.

Bernard F. Bragen ml., nadzornik u obrazovnome okrugu, nastojao je nastavu licem u lice održati što dulje, pa i tada kada se virus počeo već uvelike širiti koncem prošle godine.

Širenje virusa koji bi se povezivao s transmisijom u školama gotovo je dva mjeseca bilo ograničeno, i samo se jedna, od 19 škola u Edisonu, morala zatvoriti na dva tjedna. No, do prvoga tjedna u prosincu još je šest škola prijavilo proboj virusa pri čemu je broj zaraženih bio najmanje 22 tako da se škole u Edisonu potpuno zatvaraju za neposrednu nastavu i svi učenici sudjeluju isključivo u nastavi na daljinu. Ponovno otvaranje škola najavljeno je za 1. veljače 2021.

Najveće posljedice osjećaju najranjiviji

Grad se itekako sjeća posljedica širenja virusa prošloga proljeća kada je mnogo ljudi izgubilo živote.

Dr. Bragen izražava zabrinutost za učenike koji žive na rubu siromaštva – oko 15 % učenika prima besplatni školski obrok, ali postoji i veći broj onih koji upadaju u emocionalne krize. „Broj učenika u krizi porastao je, i to je zabrinjavajuće“, kaže.

Zabrinut je i zbog povećanoga izgaranja učitelja na poslu zbog stalnih zahtjeva da istodobno poučavaju u učionici i na daljinu. „Da bi učenik mogao ispuniti svoje potrebe koje ima u učionici, kao i onaj koji ima svoje potrebe na daljinu, pred učitelja je stavljen velik izazov“, govori. „Jedan će uvijek morati doživjeti ustupanje kako bi se istodobno ispunile potrebe drugoga.“

Zajedno s voditeljima obrazovnoga okruga nastojao je učiteljima koji se bolje osjećaju poučavajući kod kuće, omogućiti da cjelokupnu nastavu održavaju mrežno; a onima koji žele raditi neposredno, u učionicama, da održavaju nastavu samo u učionicama. No nisu uspjeli taj naum i ostvariti jer je to podrazumijevalo preraspodjelu prevelikoga broja učitelja.

Nove tehnologije u stare zgrade

Mnoge su osnovne škole u Edisonu opremljene kamerama koje su učvršćene na stropovima učionica. Ulaganjem saveznih sredstava, u školama su na ulazima postavljene termalne kamere, njih 25, kako bi mjerile tjelesnu temperaturu i provjerile nošenje maske.

Ipak, učitelji i učenici suočeni su s poteškoćama pri uspostavljanju veze što je povezano s dodavanjem nove tehnologije u stare zgrade.

„Što nakon Covida više nikada ne želim čuti?“ rekla je prošloga mjeseca Vicki Jenkins, profesorica plesa. „Ne mogu te čuti. Smrznuli ste se. To je u zaostatku.“

Virtualni festival plesa bio je tek koji tjedan udaljen od njih, a ona je dvaput izbačena s mreže u samo dvadeset minuta dok je sa svojim učenicima uvježbavala plesni program koji žele predstaviti na festivalu.

Je li vrijedno doći u učionicu ako je ondje tek koji učenik?

Je li vrijedno doći u učionicu ako je ondje tek koji učenik?

„Vrijedno je doći već za jednoga učenika, a i za nekoliko njih“, govori profesorica Jenkins. „No ima dana – a danas mi je baš jedan od njih – kada se zapitam: Što ja ovdje radim?“

Za jednu od njezinih učenica, Zariju Fogle, frustracija tijekom mrežne nastave bila je poticaj da se vrati u učionicu kada je ona u listopadu ponovno bila dostupna. Zaria je 17-godišnja učenica završnoga razreda i kaže da joj učenje u fizičkoj učionici pomaže zadržati najviše ocjene.

„Uistinu nisam mogla pratiti matematiku na računalu“, kaže Zaria kojoj je namjera nastaviti školovanje i upisati studij plesa.

Dolazak u školu omogućuje nam da se osjećamo kao pravi maturanti

„Dolazak u školu omogućuje nam također da se osjećamo kao pravi maturanti te nam daje mogućnost da ispunimo naše dužnosti i obveze.“ U školi je izabrana da čita jutarnje obavijesti koje se objavljuju na školskome razglasu.

No, iznad svega, to je privlačnost plesnoga studija obložena zrcalima, kamo Zaria odlazi kad god može.

„To je jedna od onih normalnih stvari koje mogu raditi“, kaže. „Zacijelo bolje nego da plešem sama u svojoj sobi.“

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ autorica američkoga teksta: Tracey Tully, suradnica NYT-a za područje New Jerseya ■ SAD: New York Times – novine koje stvara ih 7500 novinara, koji ukupno govore 55 jezika, svakoga mjeseca dopiru do 150 milijuna čitatelja i 6,5 milijuna pretplatnika (podatci za 2020. godinu) ■ izvornik: www.nytimes.com ■