U vremenu posebnih uvjeta u školama kakvo je upravo ovo vrijeme globalne pandemije, do posebnoga izražaja dolazi uređenost odnosno neuređenost školskih sustava u pojedinim zemljama. Organizacije koje djeluju u svjetskim razmjerima, kakvi su primjerice Ujedinjeni narodi, posebnu zabrinutost izražavaju zbog toga što je svijet suočen „s generacijskom katastrofom koja bi mogla potratiti nezapamćen ljudski potencijal, potkopati desetljeća napretka te pogoršati duboko ukorijenjene nejednakosti“.

O tome smo na Školskome portalu već izvijestili i možete pročitati i ovdje.

POSTUPNO OTVARANJE ŠKOLA U TRAVNJU I SVIBNJU

Nakon prvobitne, gotovo potpune, obustave uobičajenoga života i neograničenoga kretanja početkom pandemije u ožujku, europske su se zemlje koncem travnja ponovno počele vraćati uobičajenom ritmu funkcioniranja društva. Pritom je nanovo trebalo pokrenuti i nastavu u školama. Većina se zemalja odlučila za postupno otvaranje škola kako ne bi došlo do nagloga povećanja broja oboljelih među učenicima i članovima njihovih obitelji, kao i među zaposlenicima u školama.

Koncem travnja i u Hrvatskoj je počelo planiranje ponovnoga uspostavljanja nastave te je donesena odluka da se u školu vraćaju učenici razredne nastave dok ostali učenici i dalje prate svoje učitelje i profesore u nastavi na daljinu.

Takve su vijesti u javnosti dočekane s različitim reakcijama; osim onih koji su se poveselili ponovnom otvaranju škola, bila je podosta glasna i skupina koju su činili oni koji su na najavu otvaranja škola reagirali s popriličnim nezadovoljstvom, a koja je bila zastupljena i među učiteljima, jer je očito strah od posljedica pandemije još uvijek bio velik. Živopisno je prisjetiti se, jedan je ravnatelj, primjerice, napisao podulje obrazloženje svojega nezadovoljstva takvom najavom pri čemu je negdje pri kraju toga očitovanja očajnički zavapio: „Tko će preuzeti odgovornost ako se samo jedan učenik ili učitelj zarazi i proširi virus? Zar se zaista mora nešto dogoditi da bismo tek tada reagirali?“ – I taj je „vapaj“ naišao na oduševljeno odobravanje i potporu u tome dijelu društva, odnosno učitelja, koji nisu bili skloni povratku u učionice.

DVOSTRUKI POSAO U RAZREDNOJ NASTAVI

Iako dio učitelja nije bio nimalo oduševljen tim povratkom, on se ipak dogodio.

Pritom se dogodilo i to da je velik dio učiteljica i učitelja u razrednoj nastavi bio primoran obavljati – dvostruki posao. No, ta činjenica gotovo da nije imala odjeka u javnosti, pa ni u stručnoj javnosti. Bilo je nekih sporadičnih prigovora, ali dosljednoga zahtjeva da se taj posao ili vrednuje dvostruko, ili da ga obavljaju dodatno zaposlene osobe, nije bilo.

Tadašnja ministrica, odgovarajući na jedno (zapravo iznimno) novinarsko pitanje vezano uz temu udvostručene opterećenosti poslom u novim uvjetima, takvu je situaciju usporedila sa situacijama u kojima velik dio učenika izostaje s nastave kad djeca obole, primjerice, od gripe.

O kakvu je, konkretno, obrazloženju riječ, možemo vidjeti iz transkripta razgovora intervjua za jednu televizijsku kuću:

Učiteljice i učitelji razredne nastave već su u svibnju obavljali dvostruki posao. Tada zahtjevi da se to dodatno plati ili da se uposle dodatni profesori i učitelji koji bi obavljali taj posao, nisu bili ni dosljedni, a ni osobito glasni odnosno zastupljeni.

Oni su se javili tek kasnije, ali kako je obrazac postupanja (i plaćanja) u takvim uvjetima već uspostavljen, bit će mnogo teže promijeniti ga negoli da se to učinilo odmah, kada se prvi put pojavilo u praksi.

SPOR O „TETAMA-ČUVALICAMA“ U DOBRO UREĐENIM SUSTAVIMA – UOPĆE NE POSTOJI

Zanimljivo je da je dvostruki rad u školi kolegica i kolega u razrednoj nastavi tada ostao u drugome planu, a u prvi plan je izbila rasprava o tome je li učiteljski posao sveden na posao teta-čuvalica. Cijela je Europa u tome trenutku bila suočena s potrebom skrbi za manju djecu kako bi se njihovi roditelji mogli vratiti svojim poslovima, no to se u uređenijim školskim sustavima nije osobito apostrofiralo, niti je u tome postupanju bilo išta sporno. Naprotiv, (i) takva je uloga škole nešto sasvim prihvatljivo i potrebno pa u skladu s takvim stavom ravnateljica škole u Danskoj izjavljuje: „Danska ne otvara škole isključivo iz razloga da bi nastavila s obrazovanjem učenika, već i da bi se roditeljima osiguralo više prostora za rad i time doprinijelo društvu.“

I o tome možete pročitati u članku objavljenome u na Školskome portalu: Škola u Danskoj: snažne vrijednosti, zajedništvo i jasna komunikacija.

Kako je već rečeno, neki školski sustavi bolje se nose s pandemijskim uvjetima rada, zapošljavaju nove radnike u obrazovanju jer se određeni oblici rada udvostručuju. U drugim pak sustavima ne ulaže se dovoljno ni materijalno, ni na druge načine, već svi dodatni poslovi padaju na leđa onima koji su već zaposleni u školama, a i tada je pitanje kako se posao organizira i koliko je pravednosti i suradljivosti pritom zastupljeno.

PITANJE DVOSTRUKOGA RADA – I DALJE OTVORENO PITANJE

Pitanje dvostrukoga rada ostalo je otvoreno do danas. U najnovijem izvještaju jednog od većinskih sindikata zaposlenih u školstvu možete pročitati i ovo:

„Kako nakon našeg dopisa Ministarstvu od 10. rujna 2020. godine nije bilo nikakvog odgovora, zatražili smo sastanak s ministrom Fuchsom kako bi riješili otvorena pitanja, koja smo otvorili u našem dopisu od 10. rujna 2020. godine.

■ Ono što smo ustvrdili da je neprijeporno, to  je pitanje obvezivanje nastavnika za rad online s pojedinačnim učenicima koji su u samoizolaciji ili zbog neke druge bolesti ne mogu pohađati nastavu u školi. MZO se obvezalo u škole uputiti dopis. Nastavnici nisu obvezni provoditi online nastavu za pojedinačne slučajeve učenika u izolaciji ili samoizolaciji, kao i kod nemogućnosti dolaska u školu zbog druge bolesti.“

Kako se iz citiranoga dâ zaključiti, pojedinačni slučajevi izostanka učenika s nastave ostaju na razini onoga što je svojedobno ustalilo prethodno vodstvo u resornom ministarstvu – postupa se kao i u svim ostalim slučajevima izostanka zbog bolesti ili kojeg drugog opravdanoga razloga. Nema dodatnoga poučavanja na daljinu.

(Iako, nemojmo smetnuti s uma, u svibnju i lipnju itekako ga je bilo.)

No, ostaje to otvoreno pitanje: u slučaju da se dogodi da je potrebno organizirati nastavu na daljinu za veći broj učenika, a istodobno pružiti i drugoj skupini učenika istoga odjela nastavu u uobičajenim uvjetima (u školi), kako to organizirati i hoće li se smatrati dvostrukim poslom i dvostrukim zaduženjem, na ovom sastanku (barem prema gore citiranomu izvještaju) nije rečeno.

Nije to jedina poteškoća, a u praksi i – nedosljednost, koja dotiče osobe zaposlene u školama, no u ovome tekstu zadržavamo se upravo na njoj.

U nastavku možete pročitati o još jednom primjeru dvostrukoga rada, koji dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, o čijem smo školstvu također višestruko izvijestili u mnogim člancima na ovome portalu, primjerice u članku U obranu naših učitelja ili Nedostatak učitelja i profesora pokazuje da ne može svatko obavljati taj posao.

Zašto hibridni model organizacije nastave i hibridno poučavanje nisu istovjetni pojmovi te s kakvim su poteškoćama suočeni učitelji i učiteljice u Sjedinjenim Američkim Državama koji istodobno poučavaju u učionici i na daljinu, pročitajte u nastavku u izvještaju učiteljice, savjetnice i suradnice portala WeAreTeachers Julie MASON.

Ovaj sam se tjedan susrela s jednom od učiteljca s kojima surađujem pri njihovu stručnom usavršavanju. Znala sam otprije da u ovome vremenu posebnih mjera mora poučavati kako licem u lice, tako i na mreži. Zato sam, u želji da naučim nešto novo, zamolila da mi opiše svoj raspored.

I, evo što sam doznala – s čim se ta učiteljica iz dana u dan suočava… (Znam da nije jedina i pišem o tome uz njezino dopuštenje da podijelim tu priču.)

OVAKO IZGLEDA HIBRIDNO POUČAVANJE U 2020. GODINI

Ta kolegica ne zna unaprijed koji će se učenici pojaviti u učionici, a koji će pristupiti poučavanju na  mreži. Ako se koje dijete iz njezina odjela ne osjeća dobro, ima mogućnost ostati kod kuće i priključiti se poučavanju na mreži – iako uobičajeno dolazi na nastavu u školi. Kolegica u uhu nosi slušalicu tako da može čuti djecu koja su u svojim domovima pristupila internetskoj nastavi istodobno s djecom koja su u učionici. Ispisuje materijale i objavljuje ih na svojem LMS-u (Learning Management System – sustav za poučavanje na mreži). Njezino je radno opterećenje udvostručeno. Njezina pozornost skače s jedne skupine učenika na drugu, a svladavanje tehnološke potpore dodala je svojemu ustaljenomu popisu zadaća pri poučavanju.

Jesam li spomenula da njezini plan i program nisu zamišljeni za takvu nastavu tako da mora prilagoditi svoje nastavne satove kako bi bili od koristi svim učenicima, što podrazumijeva sate i sate provedene u izradi slikopisa i drugih slajdova za potrebe nastave posredovane računalom.

Eh da, nemojmo zaboraviti ni taj nedosljedni internet jer djeca, koja „ispadaju“ s nastave na Zoomu, usporavaju cjelokupan proces i za nju, i za ostale učenike.

Dok sam slušala što govori, moje je srce bilo prepuno suosjećanja, a moj um prepun ljutnje: Kako možemo od učitelja tražiti da obavljaju dva posla odjednom iz dana u dan?

Hajdemo to raspraviti jer jednostavno – nije u redu.

To nije ono što se podrazumijeva pod pojmom hibridnoga poučavanja.

ŠTO GOD TÔ BILO, TO NIJE U REDU

Koliko mi je dosad bilo poznato, hibridno poučavanje podrazumijeva da učenici imaju pristup nastavi organiziranoj na dva načina: uživo, u učionici i na mreži. Ne podrazumijeva da učitelj poučava učenike na mreži i licem u lice istodobno, iz dana u dan.

HIBRIDNO POUČAVANJE NIJE ISTODOBNO POUČAVANJE ISTOGA NA MREŽI I U UČIONICI

Kako je izvorno zamišljeno, hibridno poučavanje ima ulogu kombinirati najbolje dijelove poučavanja u učionici s onima koji se zbivaju na mreži kako bi učeničke mogućnosti i iskustva dosegnuli najbolju moguću realizaciju.

Uputiti učitelje da uzmu postojeći kurikul i zatim ga poučavaju dijelom na mreži, a dijelom u učionici, i to u istome trenutku, upravo je suprotno toj prvobitnoj namjeni hibridnoga poučavanja. To je kao da četverokutni klin gurate u kružni utor; ne pristaje ma koliko snažno gurali.

JEDAN UČITELJ NE BI SMIO POUČAVATI DVA RAZLIČITA ODJELA U ISTO VRIJEME

Nemoguće je poučavati dva različita, sinkrona odjela u isto vrijeme (jedan u učionici, a drugi na mreži). To je upravo ono što mnoge škole, služeći se imenom hibridnoga modela, traže od učitelja da rade svakodnevno. Kako bismo riješili tu neprimjerenost, potrebna su dva zasebna učitelja ili učiteljice, jedan za poučavanje na mreži te drugi za poučavanje u učionici. Ili je potrebno pozorno planiranje te oblik nastave u kojem mješavina sinkronoga i asinkronoga poučavanja tvori raspored pri kojem se učitelj može usredotočiti na jednu skupinu učenika u određenom vremenu, bez obzira na to je li ta skupina na mreži ili u učionici. To podrazumijeva – potrebna sredstva. Uključujući i jednaku mogućnost pristupa tehnologiji kao i poduci vještinama i znanjima potrebnima pri primjeni te tehnologije.

FRONTALNE NASTAVE VIŠE JE NO IKAD; I TO NIJE DOBRO ZA NAŠE UČENIKE

Ako učiteljica mora poučavati djecu koja mrežno pristupaju nastavi istodobno s djecom koja su u učionici, teško da se može kretati učionicom. Neki učitelji stavljaju svoje prijenosno računalo na stolić na kotačićima (onaj poput poslužnih kolica) kako bi se mogli slobodnije kretati te istodobno vidjeti i čuti svoje učenike na mreži. Ovisno o tome koju tehnlologiju imaju na raspolaganju, mnogi su ipak primorani ostati kraj svojih radnih stolova odnosno u čelnome dijelu učionice, uz katedru, kako bi mogli usmjeravati slike na svojem računalu koje su osnov nastave učenicima u njihovim domovima.

I eto, stigli smo i do toga.

Učiteljima je potrebno slobodno kretanje učionicom kako bi olakšali i potpomogli učenje umjesto da prikovani uz radni stol šalju poruku kako je njihova nastava isključivo „ex cathedra“.  

PLANIRANJE SE ČINI NEMOGUĆIM, A RADNO SE OPTEREĆENJE UDVOSTRUČILO 

U nekim hibridnim modelima, skupina A dolazi u školu ponedjeljkom i utorkom, a nastavu na daljinu prati od srijede do petka. Pritom skupina B dolazi u školu u četvrtak i petak, a na mreži je od ponedjeljka do srijede. Postupci i obrasci kojima se učitelji služe u takvu načinu poučavanja kako bi pomogli svojim učenicima, mnogo su zahtjevniji u takvu rasporedu. Ako s učenicima uspostavljate cilj učenja u ponedjeljak, koji imate nakanu ostvariti do petka, kako ćete taj isti cilj uspostaviti s učenicima iz skupine B s kojima se niste susreli u ponedjeljak? Uspostavljaju li oni svoje ciljeve asinkrono? Ako je tako, vi zapravo upravljate dvama zasebnim sustavima uspostavljanja ciljeva i jedna skupina učenika ima potpuno drukčije iskustvo spram druge skupine. I tada kada smo poučavali četiri odjela istom nastavnom predmetu (i stupnju), bio nam je potreban jedan plan. Sada su nam potrebna dva.

Nije zamišljeno da to bude tako. Nijedna učiteljica ni učitelj ne bi trebali obavljati dva posla odjednom. Nije nam prvi put da idemo iznad i izvan onoga za što smo zaduženi, a – kako se stvari u javnome obrazovanju postavljaju – moguće da nije ni posljednji.

■ NAPOMENA ■ izabrala, pripremila i napisala: Snježana Mostarkić ■ američki tekst: Julie  MASON, urednica pri portalu WeAreTeachers, profesorica engleskoga jezika u osnovnoj i  srednjoj školi te certificirana savjetnica u obrazovanju ■ SAD: WeAreTeachers – mrežna zajednica učitelja i poučavatelja sa svrhom pružanja dodatnoga poticaja te pomoći dijeljenjem ideja primjenjivih u učionici ■ izvornik: www.weareteachers.com ■ photo by Shutterstock  ■