Narvali su poznati po svojim kljovama koje mogu narasti do dužine od 2,6 metara. Kljova je zapravo golem prednji zub, a znanstvenici su otkrili da im pomaže osjetiti promjene u okolišu. Neki znanstvenici drže da se mužjaci možda služe kljovama u potrazi za partnericama ili hranom.

Godinama su postojale mnoge teorije kojima se pokušavala objasniti funkcija narvalove impresivne kljove. Neki su tvrdili da ona služi za razbijanje leda, drugi da je zapravo riječ o akustičnoj sondi. Sada prvi put postoje dokazi da kljova ima senzornu funkciju.

Stručnjaci su se složili u tome da je kljova obilježje spola jer je uglavnom prisutnija u mužjaka koji se njome koriste u borbi s drugim mužjacima da bi istaknuli svoj položaj u skupini.

Istraživanje je pokazalo da je vanjski sloj kljove porozan, a unutarnji ima mikroskopski sitne kanale koji se spajaju prema središtu kljove. U središtu je smještena pulpa u kojoj se živčani završetci spajaju s narvalovim mozgom. Zbog takve strukture kljova je osjetljiva na temperaturne i kemijske razlike u vanjskom okolišu.

Uz pomoć lovaca do informacija o tajnovitim životinjama

 Znanstvenici su uspjeli dokazati svoju teoriju tako što su kljovu izložili različitim razinama soli u vodi nakon čega su se dogodile odgovarajuće promjene u radu narvalova srca.

Sa znanstvenog je stajališta neobično to što se u tih kitova razvija samo jedna kljova umjesto niza zuba koji bi im pomogao pri hranjenju velikim ribama. Dosad još nisu otkrili je li to senzorni organ koji razvija sve više funkcija ili je riječ o senzornoj funkciji koja gubi dio svojih namjena.

Znanstvenici se sada oslanjaju na tradicionalno znanje lovaca na Arktiku koji svojim opažanjima mogu pomoći pri otkrivanju novih pojedinosti u ponašanju tih tajnovitih životinja.