„Imenovanje pozitivnih identiteta učenicima pomaže uvidjeti vlastite mogućnosti i sposobnosti te ih istodobno potiče na ostvarivanje tih mogućnosti“, piše u današnjem članku o moći jezika u radu s djecom i mladima.

Kako vjerovati u potencijale i sposobnosti svojih učenika te kako svoje slutnje i uvjerenja i manifestirati jezikom? Način o kojem je ovdje riječ poznat je pod imenom imenovanje pozitivnih identiteta.

Članak Envisioning Language: Naming Positive Identities objavljen je na portalu Responsive Classroom.

Učenje i rast zahtijevaju težak rad, a kako bismo ga mogli obavljati, učenici sebe moraju doživjeti kao sposobne ljude koji imaju mogućnosti ponašati se i ostarivati u oblicima koji nadilaze njihovu trenutačnu stvarnost. Pomaganje učenicima da oblikuju i osjete takav oblik viđenja samih sebe te da budu uzbuđeni zbog toga esencijalan je učiteljski posao, a ključ toga posla nalazi se u vizionarskom jeziku (jeziku vizije i poticanja).

Snažne proviđajuće izjave one su koje učenike potiču na govor o sadržajima do kojih im je stalo pri čemu iznose ideje i služe se riječima koje su njima bitne. U ovome članku dijelimo način stvaranja takvih izjava: imenovanje pozitivnih identiteta koje će svim učenicima pomoći spoznati (i ostvariti) najbolje sebe.

Imenovanje pozitivnih identiteta učenicima pomaže uvidjeti vlastite mogućnosti i sposobnosti te ih istodobno potiče na ostvarivanje tih mogućnosti.

Zamislimo kako prvoga nastavnoga dana nove školske godine svojim prvašima upućujete ovakvu poruku:

„U ovome razredu vidim mlade mislioce koji su spremni na učenje. Očekujem da ćete ove godine naići na zadatke koje ćete s lakoćom riješiti, kao i na one zbog kojih ćete morati uložiti više rada. No svi ste u mogućnosti razmišljati i zato ćemo svi zajedno mnogo toga naučiti!“

Imenovanje učenika „dobrim misliocima“ odnosno „onima koji su u mogućnosti razmišljati i  koji su spremni na učenje“ daje moć vašem uvjerenju jer učenicima pridružuje bitan, izazovan identitet.

„Da“, ponavljaju oni u svojim mislima. „Možemo dobro misliti i razmišljati.“

Tako pripremljeni, uistinu su spremni na učenje.

Evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći u imenovanju pozitivnih identiteta na način koji prepoznaje na kojoj se točci učenici trenutačno nalaze te kamo se, uz vlastita ulaganja i vašu pomoć, mogu uputiti.

Vjerujte vlastitim riječima

Imenovanje učenika onima koji mogu dobro razmišljati ili nuđenje drugih pozitivnih identiteta bit će učinkovito samo ako su vaše riječi poduprte dubokim uvjerenjem – ako, u upravo iznesenu primjeru – uistinu vjerujete da su sva djeca u različitim oblicima i načinima u mogućnosti dobro razmišljati te pristižu u školu željna uspjeha u učenju.

Evo još jednoga primjera. Zamislimo da vaši šestaši rade timski te su oduševljeni što će proučavati DNA. „Timovi čiji članovi dobro surađuju“, podsjećate ih, „najbolje će iskoristiti vrijeme koje im je na raspolaganju. Imate koju minutu za razgovor o tome kako ćete postići najbolju suradnju unutar tima.“ Postavili ste jasan afirmativan cilj prepoznajući ih kao moguće „suradnički učinkovite članove tima“, no oni će na toj afirmativnoj slici samih sebe ustrajati samo ako su osjetili da vi takve mogućnosti u njima uistinu i vidite.

Izbjegavajte imenovanje negativnih identiteta

Katkad, i ne razmišljajući, imenujemo negativan identitet zajedno s afirmativnim, kao u ovome primjeru:

„Nadam se da ću u vama prepoznati marljive radnike, a ne lijenčine.“

Takva izjava može izazvati dojam da ste kod učenika ili dijela učenika već prepoznali lijenost. A kada učenici čuju negativan identitet, mogli bi otežano i s velikim naporom pokušavati sebe zamisliti u okviru pozitivnoga identiteta. Ili ih to može i odvratiti od pokretanja u smjeru pozitivnoga identiteta.

Neposredna afirmativna izjava znatno je učinkovitija:

„Znam da možete marljivo raditi i mnogo naučiti, a ja sam ovdje da vam u tome pomognem.“

Budite uključivi

Zamislimo učitelja petog razreda koji zamišlja nastavu tjelesne i zdravstvene kulture sažetu u misao: „Dječaci i djevojčice, zaneseni skejteri i nabrijani atlete, svi prijateljski raspoloženi jedni prema drugima.“ Nakana – uvjeriti učenike da svima pripada jednako mjesto u školskoj zajednici – afirmativno je postavljena, no riječi kojima se to nastoji potaknuti uključuju podjele i stereotipe koje bi učitelj zapravo trebao nadilaziti.

Mnogo učinkovitija jednostavna je rečenica koja bi glasila: „U ovome razredu i u ovoj školi svi će se osjećati dobrodošlima i međusobno prihvaćenima.“

[Ne priziva se podjela po spolu, i ne spominje se podjela na entuzijaste-amatere i one koji teže profesonalnom sportu ili su već duboko uključeni u njega.]

Ne odustajte

Kako bismo se izvještili u imenovanju učeničkih pozitivnih identiteta, potrebni su vrijeme i vježba. Budite prema sebi blagi, strpljivi i uporni, pa i tada kada vam se dogode pogreške – ohrabrujte se, upravo onako kako pristupate i svojim učenicima. Uskoro ćete se zateći kako potpuno spontano i prirodno upotrebljavate poticajne proviđajuće izjave s lakoćom i učestalo.

Više o ovoj temi možete pročitati u knjizi The Power of Our Words: Teacher Language that Helps Children Learn (Moć riječî : Učiteljski jezik koji djeci pomaže u učenju).

Kakva su vaša zapažanja, koliko svojim mislima, namjerama i jezikom oblikujemo ozračje u kojem radimo s učenicima? Koliko naše namjere, misli, osjećaji i pristupi djeluju na rad i uspjeh naših učenika? Koliko je učitelja uopće u mogućnosti suočiti se s vlastitim utjecajem u toj sferi? Svoja iskustva, uvide i razmišljanja možete podijeliti ispod objave ovoga članka na stranicama Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice uređen i prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene  ■ članak nije autorski potpisan ■ SAD: Responsive Classroom – portal koji se bavi temama školstva i obrazovanja ■ izvornik: www.responsiveclassroom.org ■