Iz stranih medija
JESU LI DOSADAŠNJI OBLICI DOMAĆIH ZADAĆA PREVLADANI?
„Modernizacija“ domaćih zadaća
objavljeno: 9. lipnja 2021.

 „Dok su se nastavne prakse razvijale, pristupi domaćim zadaćama nisu, no i za to postoji rješenje“, kaže Lisa Lockley.

Više slijedi u nastavku.

Članak Kako postići da domaća zadaća ne ostane zaglavljena u prošlosti? objavljen je na obrazovnome portalu TES.

U svojoj tradicionalnoj formi domaća zadaća često mjeri tek malo više od resursa koje učenik ima kod svoje kuće: količinu roditeljske potpore i sate predodređene za slobodne aktivnosti, kao i učenikovu volju da ugodi svojem učitelju.

Tijekom godina, obrazac stvaranja nastavnih programa, zadataka i ispita mijenjao se, a domaća zadaća ostajala je nepromijenjenom. To je razlog zašto bi domaća zadaća trebala biti zamijenjena praksom usmjerenoga pronalaženja (dohvata).

Vrijednost znanja koje rađa znanje morala bi biti najistaknutija i središnja točka svega što radimo – uključujući i domaću zadaću – te moramo učenicima i roditeljima postaviti jasne putokaze da znanje pokreće napredak.

Zamijenite tradicionalnu domaću zadaću praksom pronalaženja

Praksa pronalaženja (dohvata) kao domaća zadaća nadmašuje sve ostalo jer promiče zadržavanje znanja, a povratna informacija koja se stvara omogućuje prepoznavanje pukotina u znanju koje mogu biti riješene.

Dok se učenici vraćaju na ono što su učili, shvaćaju da je to integralni dio aktualnoga  procesa učenja te da je to namjerno tako planirano, kako bi se stvorile poveznice i učvrstile sheme razumijevanja.

Na taj način praksa pronalaženja postaje više od nastavne metode i ispitne strategije, ona postaje oruđem cjeloživotnoga učenja.

Prošli su dani kada smo kao domaću zadaću učenicima davali beskorisne zadatke istraživanja. Te su divlje potrage po Googleu trošile vrijeme i prostor, a osiguravale malo stvarnoga znanja.

Umjesto toga, sada bismo učenike i roditelje trebali uvježbavati u vještinama kao što su propitivanje samih sebe, uporaba platforma za domaću zadaću, memorijske (slikovne) kartice i razrade. Tomu bi se trebalo redovito vraćati u obliku radionica, okupljanja i videozapisa s uputama.

Praksa prisjećanja mora biti više od zadatka kojim počinjemo nastavu; ona mora biti središnja filozofija rada u učionici i žarište pozornosti svih učitelja, osoblja, kao i roditelja.

Taj princip da se učenici kontinuirano vraćaju na ono što su učili povratno stavlja velik dio pouzdanosti i odgovornosti na onoga koji uči, a to je – prema Ebbinghausovoj krivulji zaborava – moćan pomak.

U okviru radnoga opterećenja, također postoji dobitak. Vrijeme i napor koji bi se na druge načine potrošio u provjerama, praćenjima, ponovnim uspostavljanjima i ocjenjivanjima zadataka koji su napravljeni kod kuće, mogu se u obliku odgovora primijeniti u učionici: primjenom kratkih provjera, ispitivanjem, „sekvenciranjem“ kurikula i konsolidiranjem.

■ NAPOMENA ■ Lisa Lockley, pomoćnica  ravnatelja u školi John Willmott u pokrajini West Midlands ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, pokrenuta 1910. godine kao dodatak dnevnim novinama The Times, od 1914. izlazi kao zasebna tiskovina, a od 1997.godine dostupna i na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■