„Jedino mi je stalo do toga da znaju koliko sam sretna što ih sve ponovno vidim u učionici“, piše profesorica engleskoga jezika Meghan Mathis.

Koja pitanja ne želi postaviti svojim učenicima o božićnim i novogodišnjim blagdanima i aktivnostima tijekom zimskih praznika, možete saznati u nastavku.

Članak 5 Questions I’m Not Going To Ask My Students About Their Winter Break objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Redovito sam se radovala trenutcima kada ću sa svojim učenicima na početku novoga polugodišta čavrljati o božićnim i novogodišnjim blagdanima.

Kako sam tijekom godina sve više upoznavala učenike koji su proživjeli traumatične događaje kao i one koji žive siromaštvu i nesigurnosti, počela sam te razgovore promatrati kroz nova okna.

Tko od mojih učenika ne može sudjelovati u razgovoru o darovima jer nije dobio nijedan? Tko bi od njih mogao zašutjeti kada čavrljanje krene u smjeru plačljivih tonova zbog završetka zimskoga odmora i povratka u školske klupe jer su tê klupe zapravo jedino mjesto na kojem se pojedini moji učenici osjećaju sretnije i sigurnije negoli igdje drugdje?

Kao učitelji, moramo biti sigurni kako smo sposobni sa svojim učenicima voditi razgovor o blagdanima na način koji neće izolirati najranjivije među nama.

Imajući sve to na umu, dijelim s vama pet pitanja koja ne želim postaviti svojim učenicima kada se vrate sa zimskoga odmora, a ujedno vam nudim pet pitanja koja se mogu postaviti umjesto njih.

1.

Umjesto pitanja…          

Koji vam se božićni poklon najviše svidio?

Naravno, sva ona djeca koja su primila darove, rado će govoriti o njima, i svojim prijateljima i razrednim kolegama, i svojim učiteljima.

Izostavljanje takva pitanja ne znači da nitko ne smije spomenuti darove, niti se radovati onom što je dobio, već znači da ste sposobni otvoriti prostor u kojem se sva djeca osjećaju sigurno.

Pitajte…

Želiš li nam ispričati nešto vezano uz zimske praznike?

Kada im postavite pitanje o zimskim praznicima općenito, poštujete sve svoje učenike. Učenici koji su imali divan zimski odmor, mogu podijeliti svoje dogodovštine vezane uz darove, obitelj ili pustolovine. Učenici koji nisu imali prigodu doživjeti takve trenutke, mogu ispričati nešto drugo što im je ostalo u uspomeni i žele podijeliti s drugima.

I meni kao učiteljici tako postavljena tema omogućuje pripovijedanje o nečemu vezanom uz dane odmora, o nečemu lijepome, a možda i o nečemu izazovnome, nečemu što me je zabrinulo ili omelo moje planove. Na taj način svojim učenicima oprimjerujem da je u redu ako odmor ili blagdani nisu savršeni i da sam sretna što nešto iz svojega života mogu podijeliti s drugima.

2.

Umjesto pitanja…          

Što ste darovali svojim najmilijima?

I ovdje ponovno dolazimo do skliskoga terena.

Naravno da je lijepo primati darove i dijeliti ih drugima te razgovarati o tome što smo darovali, kako i zašto. No, treba imati na umu da takav razgovor lako preraste u natjecanje. S druge strane, sve da i ne preraste, sve da se sva djeca u vašem odjelu izražavaju pažljivo, suosjećajno i s mjerom, bez hvale i samohvale, uvijek valja imati na umu da si barem jedno dijete nije moglo priuštiti kupnju darova za svoje bližnje, pa moguće ni pronaći dovoljno materijala koji mu je potreban za izradu darova. Ima djece koja nemaju obitelj koju bi mogli darivati. Ima i one koja imaju i obitelj, i mogućnost darivanja, ali iz nekog razloga to ne žele.

Takvim pitanjima otvara se cijela pandorina kutija različitih izazova i nesigurnosti, zato je vjerojatno bolje uputiti razgovor u drugome smjeru.

Pitajte…

Što ste lijepo, dobro ili zanimljivo doživjeli ili napravili tijekom praznika?

Još jednom, nije nam cilj zaustaviti učenike u njihovim sjećanjima i dijeljenju uspomena. Iskustva i doživljaji naših učenika imaju vrijednost i trebamo ih poštivati.

No, razgovor želim usmjeriti tako da se svi učenici osjećaju sigurnima dok dijele svoje priče i doživljaje te da znaju da ćemo ih slušati s pozornošću i poštovanjem.

Također, upravo tako postavljeno pitanje volim i zato što nas usredotočuje na nešto dobro i afirmativno u našem životu u čemu smo i sami sudjelovali. Sigurno ste doživjeli da vam okolnosti u kojima žive pojedini vaši učenici tjeraju suze na oči ili osjećate težinu u grudima kada pomislite kroz što dijete iz vašega odjela – možda i svakodnevno – prolazi, no – istodobno – svjesni smo da je dio naše uloge u njihovim životima poticati njihovu otpornost i snagu na način da i sami pronalaze putove kako svladati ili nositi se s preprekama na putu.

Znati pronaći ono što nas raduje u životu, kao i nešto dobro čemu smo i sami pridonijeli, velika je životna vještina!

3.

Umjesto pitanja…          

Što ste blagovali na Badnjak i Božić, a što na Novu godinu?

Nekoć mi je to bilo omiljeno pitanje! Naime, bila sam zatečena koliko je različitih odgovora. Jedni su jeli šunku i kobasice, drugi puricu s mlincima, različite salate, ribe na Badnjak, i kako to već ide od kraja do kraja, i od običaja do običaja.

Međutim, tada se sjetim učenika koji nisu htjeli sudjelovati jer njihove gozbe jednostavno nije bilo.

Pitajte…

Koji vas razlog dolaska u školu najviše raduje?

Znam, znam, to pitanje je otrcano. Ali jako ga volim. Ono pomaže učenicima usredotočiti se na ovo sada, na mjesto na kojem se ponovno nalaze, kao i baciti pogled na ono što slijedi.

Iako bih i sama produljila odmor još koji dan kako bih se mogla izležavati u popodnevnim satima uz knjigu ili dobar film te provoditi više vremena s bližnjima, uvijek sam iznova uzbuđena što ću se vidjeti sa svojim učenicima.

Tako postavljeno pitanje učenicima omogućuje spoznaju da nam je drago što ih ponovno vidimo i da smo uzbuđeni što nastavljamo s učenjem i stvaranjem sigurnoga okružja u našoj učionici. To je ključno za sve naše učenike, ne samo za one koji su izvrgnuti teškim životnim okolnostima, bilo danas ili u prošlosti.

4.

Umjesto pitanja…          

Što je najzanimljivije što ste radili tijekom praznika?

Uobičajeno je da će odgovoriti: Spavanjee… Ili: Igranjee videoigricaa… Bez obzira na to, i dalje smatram da će mnoge naše učenike tako postavljeno pitanje dovesti u nelagodan položaj.

Znamo da pojedini naši učenici, kada odlaze kući, zapravo odlaze u domove s neosiguranim ili neredovitim obrocima, s obiteljskim prijeporima ili i većim svađama te mnogim drugim teškim okolnostima u kojima žive i koje ih prate. Za tê učenike, najbolje što im se dogodilo jest povratak u školu.

Stoga umjesto da ih vraćate u natjecateljsko pripovijedanje vezano uz najzanimljivije kućne i zimskopraznične pothvate, mogli biste ih i ovaj put usmjeriti na nešto što će ih ohrabriti.

Pitajte…

Koji je glavni cilj koji si postavljate u nastavku školske godine?

Za mene je to još jedno izvrsno pitanje koje će dati završni ton zimskom odmoru na vrlo afirmativan način.

Za učenike koji su u prvom polugodištu imali poteškoća u učenju, to može značiti nov početak.

Podijelite svoj cilj s razredom te, ako je prikladno, recite im na koji vam način mogu pomoći ostvariti taj cilj. Zatim ih možete pitati kako vi možete pomoći njima ostvariti njihove.

5.

Umjesto pitanja…          

Što vam se najmanje svidjelo za vrijeme zimskoga odmora?

I to sam pitanje običavala postavljati, a danas mislim da bi bilo bolje da nisam. Odgovori su bili nalik jedan drugom: „To što se opet moramo vratiti u školu…“ ili „Dosađivanjeee“.

Međutim, kada pomislim na učenike koji su iz dana u dan doživljavali nove bitke, tada bi mi osobito bilo drago da nikad nisam postavila takvo pitanje. Ako su prolazili kroz svađe, rastavu roditelja, odvajanje od roditelja i druge teške trenutke, sigurno je da ono što im je najmanje potrebno jest pitanjekoja im se od svih tih muka najmanje svidjela.

Pitajte…

Postoji li nešto na što biste me htjeli upozoriti na početku novoga polugodišta?

To pitanje uvijek je odličan poticaj na pisanje. Zamolite učenike da na listu papira odgovore na njega te se pritom obvežite kako ono što napišu nećete dijeliti s razredom. Naravno da su uvijek mogući odgovori kao što je kratko Ne ili kurtoazno Drago mi je što vas vidim…

No bez obzira na takve odgovore, postavljajući pitanje, znajte da uvijek otvarate prostor onom učeniku ili učenici koji vam uistinu nešto žele poručiti ili doprijeti do vas, a to ćete im olakšati ili ih u tome ohrabriti svojom otvorenošću i poticajem.

….. ….. …..

Voljeli bismo čuti vaša razmišljanja o ovoj temi. Kako razgovarate sa svojim učenicima na početku novoga polugodišta? Krećete li odmah na nastavne sadržaje i ishode ili ostavljate prostor i za razgovore koji uključuju određenu dozu privatnosti? Svoja iskustva i komentare možete podijeliti ispod objave članka na profilu Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je prilagođen i djelomice razrađen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Meghan Mathis – članica uredništva portala WeAreTeachers; osamnaest je godina radila u neposrednoj nastavi poučavajući engleski jezik i umjetnosti; doktorirala je na edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu na temu rada s djecom s posebnim potrebama ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji objavljuje tekstove o školstvu i obrazovanju ■ izvornik: www.weareteachers.com ■