„Jednom, tijekom pojedinačnih razgovora s učenicima i njihovim roditeljima, usred nastavne godine u gimnaziji u kojoj predajem preda me su sjeli jedan od mojih učenika i njegova majka. Počeo sam razgovor pruživši majci ruku i izgovarajući koliko mi je drago što je Thomas jedan od mojih učenika. Rekao sam joj da Thomas mnogo ulaže u učenje i marljivo radi, često sudjeluje u nastavi i vrlo je ljubazan prema drugim učenicima. Međutim, cijelo vrijeme, dok sam majci govorio o Thomasu, vidio sam kako joj se licem provlači grč. U tišini je sjedila s izrazom ljutnje dok sam izricao pohvale i riječi  zadovoljstva o njezinu sinu.

Stoga sam zastao i upitao: Je li sve u redu?

Majka je duboko uzdahnula i kazala: Ime mojega sina je Colin.

Opla!

Zamijenio sam Colina s drugim učenikom i njegova majka s pravom nije bila zadovoljna s takvim razvitkom događaja. Nije bilo te količine isprike koja bi mogla pomoći da se osjeća bolje.

I danas me stegne u trbuhu kad se prisjetim tih trenutaka. Ujedno se i smijem jer je zapravo smiješno, a mogu i precizno odrediti što se dogodilo.“

U novom članku učitelja i autora Trevora Muira možete pročitati kako je bio na samoj granici izgaranja na poslu te koje je pouke pritom polučio. Ponajprije, naučio se više skrbiti o sebi kako bi mogao redovito obnoviti energiju i uspijevati u poslu koji radi. Nekoliko principa i oblika ponašanja koje je počeo primjenjivati odlučio je podijeliti s drugima.

♦ PRVO, ŠTO SAVJETUJE: Ostanite povezani sa svojim kolegicama i kolegama.

„Dok sam stajao na rubu potpunoga sagorijevanju na poslu, shvatio sam koliko sam usamljen. S obzirom na to da su učitelji svakodnevno okruženi stotinama učenika, vrlo se lako dogodi da tijekom cijeloga tjedna ne progovore ni s jednim sustručnjakom. Kada sam svjesno počeo odvajati vrijeme kako bih otišao na ručak s drugim kolegama, počeo se zaustavljati u uredima drugih zaposlenika ili pak samo sjedio u istoj prostoriji s kojim od kolega dok bih sastavljao planove ili pripreme za nastavu, moje je mentalno zdravlje doživjelo veliko poboljšanje.“

♦ DRUGO, odvojite vrijeme za refleksiju.

„Jedan od načina skrbi za vlastitu dobrobit jest odvojiti vrijeme za refleksiju. U guštiku pretrpanih rasporeda i načičkanih kalendara, pronaći petnaest minuta na kraju svakoga dana kako bismo zastali i promislili o onome što je bilo dobro i onome čemu bi bilo potrebno poboljšanje – nije lako. Međutim, svakodnevno namjerno prakticirati promišljanje nad minulim događajima od ključnoga je značenja. Autorica Jennifer Porter piše da promišljanje omogućuje umu zastati usred kaosa, razmrsiti i pročešljati zapažanja i iskustva, uzeti u obzir brojna moguća tumačenja događaja te stvoriti značenja.

Ako je sve što jedino radimo pružanje koraka do iduće točke – idućega nastavnoga sata, idućega zadatka, iduće nastavne jedinice, idućega sastanka, idućega dana – to znači da si nikada ne pružamo prigodu za rast na temelju svih tih iskustava.“

Preostala zapažanja i preporučene oblike ponašanja koje iznosi u svojem nedavno objavljenu članku, možete pročitati u nastavku.

Cjelokupan prvi dio članka Prezaposleni, preopterećeni i iscrpljeni učitelji možete pronaći OVDJE.

Članak The Overextended, Overworked, Exhausted Teacher objavljen je na mrežnim stranicama Trevor Muir.

Uključite se u aktivnosti koje nisu vezane uz školu i učiteljski posao.

Knjige iz područja obrazovanja vrhunske su. Obrazovne stranice na Facebooku, Instagramu i Tik Toku također su vrhunske. Neprekidno upijanje informacija i ideja kako bismo učili i rasli kao učitelji i poučavatelji također je nešto vrhunsko.

No potrebno vam je povremeno, na stalnoj osnovi, otkvačiti i otpustiti sa sebe učiteljski plašt. Zdrav život ujedno je dobro raspoređen život pa napajanje iz isključivo učiteljskih izvora i uključivanje u isključivo učiteljske aktivnosti može za vas kao učitelja zapravo biti protudjelotvorno.

Ako želite biti uspješnom učiteljicom i učiteljem, potrebno je osigurati vrijeme za sebe kao osobu, prijatelja, roditelja ili zaljubljenika u koji hobi. Stoga redovito pronađite vrijeme za šetnje, planinarenje, čitanje priča i romana, iskušavanje novih aktivnosti, slušanje podcasta i emisija koje nisu izravno povezane s nastavnim radom, odnosno za sve ono što može pomoći ispuniti vašu čašu kako bi se iz nje mogli napajati i drugi kada se jednom ponovno ogrnete učiteljskim plaštem.

Budite prema sebi ljubazni i milostivi i tada kada niste savršeni.

Ne znam je li vam ovo potrebno čuti ili ne, no ipak ću izgovoriti: Da biste bili vrhunskim učiteljem, ne morate biti savršeni.

Istina je sljedeća: Ne morate ispraviti svaku zadaću, napraviti od svakoga sata veličanstven vrhunski doživljaj, uključiti se u svako povjerenstvo, odgovoriti na svaku roditeljsku e-poruku u roku od pet minuta nakon primitka da biste bili visoko učinkoviti.

Na raspolaganju vam je određena količina mogućnosti i snage, osobito u razdoblju pri kraju nastavne godine, i ne možete od sebe očekivati savršenost u svemu što radite. U ovim vremenima više nego ikada potrebno je da prema sebi budete blagi i milostivi u trenutcima u kojima ste ispod razine savršenosti. Ako sat nije protekao najbolje što je mogao, oprostite si; sutra je nov dan i nova prigoda. Ako ste preburno i preglasno reagirali kada ste vidjeli da učenik na satu igra Fortnite, ponovno si oprostite.

Previše se toga događa oko nas da bismo sami sebe dodatno zakucavali nepotrebnim posramljivanjem i krivnjom. Umjesto toga, pružite si dobrotu i milost te širite dobrotu i milost i prema drugima.

Oslobađanjem sebe od prestrogih zahtjeva za savršenošću potaknut ćete svoje sposobnosti za napredovanje u poslu koji radite.

Naučite reći ne.

Velik sam poklonik riječi DA, smatram da ona vodi prema novim iskustvima, rastu i pustolovinama.

Međutim, nakon što sam Colina zamijenio s Thomasom i to pred Colinovom majkom, shvatio sam da moram prigrliti i riječ NE.

Morao sam naučiti izustiti rečenice poput ovih:

„Žao mi je, danas ne mogu ostati dulje kako bih vam dodatno pomogao u učenju. No vježbajte ove zadatke kod kuće i sutra prije redovite nastave možemo provjeriti što ste uspjeli napraviti.“

I ovih:

„Ne, nemam nikakav projekt ni projektnu nastavu planiranu za ovaj tjedan. Moramo vježbati gramatiku.“

I ovih:

„Ne mogu trenirati nogometnu momčad.“

„Ne mogu učenike pratiti na ples.“

„Ne mogu sudjelovati u tom povjerenstvu.“

Naučio sam reći ne, i to je imalo čudesan učinak na moje emocionalno i duševno zdravlje.

Međutim, čudesno je djelovalo i na moje učenike.

Zato što sam počeo više skrbiti o sebi, imao sam više snage i mogućnosti skrbiti i o njima. Spoznao sam da svatko zaposlen u nastavi prije negoli stupi u učionicu mora usvojiti sljedeću rečenicu:

„Skrb za učitelje jest skrb za učenike.“

Ako je moja čaša puna, veća je vjerojatnost da će iz nje više dotjecati i mojim učenicima.

Poučavanje nije sprint nego maraton. Kada sam shvatio koliko je bitna izdržljivost, kao i koliku moć mogu imati zajednica i promišljanje tijekom duge utrke, susreo sam sebe ne samo kao boljeg učitelja, nego i kao zdraviju osobu.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice (iznimno) uređen i prilagođen, a izvorniku se može pristupiti na poveznici na kraju ove napomene  ■ Trevor Muir, učitelj i autor knjiga iz područja obrazovanja među kojima su The Collaborative Classroom i The Epic Classroom ■ SAD: Trevor Muir – mrežne stranice autora i učitelja Trevora Muira ■ izvornik: trevormuir.com  ■

VEZANI TEKSTOVI

NITKO SE NE MOŽE NAPITI IZ PRAZNE ČAŠE | Prezaposleni, preopterećeni i iscrpljeni učitelji (1)