„Kada se saberu sve dobrobiti povezivanja s prirodom, pred nama je nešto uistinu zadivljujuće“, piše Aidan Harvey-Craig, profesor psihologije, učenički savjetnik i autor knjige o učeničkoj dobrobiti (18 rješenja za postizanje dobrobiti). Živi i radi u Malawiju.

Tekst koji je pred vama govori o drevnoj japanskoj vještini shinrin-yoku koja je primjenjiva u svakoj školi i svakom obrazovnom sustavu.

Članak Shinrin-yoku: Why ‘forest bathing’ is wellbeing gold objavljen je na obrazovnome portalu TES.

Postoje škole i odgojni pristupi koji smatraju da su poučavanje pomnosti i meditacija izvrsni načini svladavanja stresa, kako kod nas učitelja, tako i kod učenika.

No, u užurbanome, zahtjevnome školskome okružju teško je pronaći prostor (i fizički, i vremenski) u kojem bismo uspješno njegovali takvu vrstu meditacije.

Usto, kao i u svemu drugome, postoje djeca kojima je lako ući u meditaciju, ali i ona kojima je to jako teško. [Postoje još uvijek aktualne rasprave jesu li takvi pristupi uopće primjereni kao službeni pedagoški pristupi u državnim školama. – nap. prir.]

Međutim, postoje i drugi načini kojima je lakše upravljati i koji će doprijeti i do onih učenika kojima je takav pristup stran i otežan, a očajnički im je potreban način na koji bi mogli postići smirenje i opuštanje.

„Shinrin-yoku“: „Šumska kupka“ za jačanje blagostanja

U Japanu je taj način poznat pod imenom shinrin-yoku. U doslovnom prijevodu izraz znači „šumska kupka“ ili „šumsko kupanje“, a mogli bismo prevesti i kao „preplavljenost šumom“ ili „okupanost šumom“ [nap. prir.]. Odnosi se na preplavljujuće, opuštajuće kupanje pri kojem uranjate – ne u vodu – nego u iskustvo bivanja u šumi.

Mnoštvo je dokaza koji potvrđuju kako jednostavan boravak u šumi donosi velik raspon zdravstvenih dobrobiti, kako tjelesnih, tako i duševnih.

Primjerice, odvojite li dan za hodanje šumom oslobodit ćete se napetosti i stresa više nego kada odvojite dan za bavljenje omiljenim aktivnostima ili za tjelovježbu.

Postoji nešto u šumi kao takvoj što smanjuje napetost, razdraženost i stres – a što nije slobodan dan, nisu uključivanja u omiljene aktivnosti, nije tjelovježba. To je preplavljenost šumom.

Ono što je posebice primjenjivo za škole, nije vam potrebna drevna japanska šuma, niti iznimno dugo vrijeme provedeno u prirodi da biste polučili znatne učinke na blagostanje.

Zapravo, kada se saberu sve dobrobiti povezivanja s prirodom, pred nama je nešto uistinu zadivljujuće.

Velike zdravstvene dobrobiti

Uz sve ostale dobrobiti, spoznajete da je boravak u šumi od pomoći u stanjima depresije, anksioznosti, ADHD-a, za oboljele od dijabetesa, izliječenje nakon kirurških zahvata, kod pretilosti, postporođajnih stanja, kardiovaskularnih i mišićno-koštanih oboljenja, migrene, dišnih tegoba, stresa te čak u pogledu životne dugovječnosti.

Škola u kojoj radim nedavno je održala Dan blagostanja i jedna od ponuđenih aktivnosti uključivala je ono što nazivamo lov na blago u prirodi. Jedino što učenici nisu morali skupljati predmete nego ih bilježiti – slikati ili fotografirati – oblake, lišće, koru drveta, kukce, snopove sunčane svjetlosti, vlati trave.

Međutim, bitno je napomenuti: Zamisao o šumskoj kupki podrazumijeva dopuštanje samom sebi dovoljno vremena i prostora za lagano koračanje šumom, bez osobita cilja i odredišta.

Stoga, dodjeljivanje popisa zadataka i ciljeva koje učenici moraju ostvariti tijekom boravka u prirodi može uroditi protuučincima s obzirom na one koje želimo postići.

Bitna je kakvoća, ne količina

Imajući sve to na umu, naglasak bi morao biti na kakvoći, ne na količini. Učenicima nije bila zadaća pronaći što više različitih predmeta, nego zabilježiti osobite osobne doživljaje prirode.

Možete si to predočiti kao natjecanje u fotografiranju iako, naravno, nije bilo nikakva natjecanja upravo iz razloga da se sačuva bît doživljaja.

Učenici su snimili sebiće s kukcima, fotografije omiljenih stabala dok leže ispod njih gledajući u nebo, pa i vlati trave na kojima se prelijevaju i lome sunčane zrake.

Smisao je bila na blag način učeničku pozornost usmjeriti na prirodu u vjeri da će, nakon što su ju jednom počeli uočavati, i idućih dana znati prepoznati isto.

Jasno, učenički doživljaj ne svodi se isključivo na vidni aspekt. Učenici mogu opisati različite tipove kore stabala, travke ili listove. Uostalom, doživljaj će sasvim sigurno biti višeosjetilan. Mogu se zaustaviti na školskom dvorištu, travnjaku ili parku koji okružuje školu te opisati ono što vide, osjećaju, čuju, dodiruju ili (po)mirišu.

Slušanje ptičjega pjeva i strujanja vjetra u krošnjama, promatranje nijansa zelene na lišću i travkama te oblika grančica na grmlju i drveću, dodirivanje hrapave kore stabla dok osjećaju dašak vjetra na licu…

To je shinrin-yoku – šumska kupka, okupanost ili preplavljenost šumom, i u njoj se kriju duboka, stvarna mudrost i znanje.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice uređen i prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Aidan Harvey-Craig – profesor psihologije i učenički savjetnik u međunardnoj školi u Malawiju, suradnik obrazovnoga portala TES ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, pokrenuta 1910. godine kao dodatak dnevnim novinama The Times, od 1914. izlazi kao zasebna tiskovina, a od 1997. godine dostupna i na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■

POVEZANI ČLANCI

KAKO OBLIK JAPANSKE UMJETNOSTI MOŽE POMOĆI U IZLIJEČENJU OD PERFEKCIONIZMA, DEPRESIJE, OSJEĆAJA ZABRINUTOSTI … Nesavršenosti koje nisu samo vidljive, nego i istaknute u zlatu