Kako odviknuti i sebe i djecu od prekomjernoga boravka pred ekranima? „Možda nije dovoljno reći djeci da odlože uređaje i odu van. Vjerojatno će biti učinkovitije ako ponudite određene strukture, jednako kao i izbore“, piše u nedavno objavljenu članku američka kolumnistica Julie Jargon, koja se bavi temama utjecaja suvremene tehnologije na obitelji, odnose, djecu i mlade.

U prvome dijelu članka ( možete ga pronaći ovdje ) ponuđena su tri prijedloga kako smanjiti boravak pred ekranima, koji vrijede ne samo za djecu, nego i za odrasle.

Stvorite prostor za razgovor. Primjerice, kako biste u tome bili što uspješniji, možete odrediti prostor u kući u kojem se nitko od ukućana neće služiti komunikacijskim digitalnim uređajima. Taj prostor možete dogovorno proglasiti razgovornim prostorom.

Vratite se pravilima koja su vrijedila prije pandemije. Pandemija je nametnula tehnološke uređaje kao nužnost, njihovim posredovanjem povezanosti i informacija djeca i mladi osjećali su se nezaboravljenima i u njima su pronalazili emotivnu utjehu, kao i nužni komunikacijski kanal za elementarne potrebe, ponajprije za pristupanje školi i obrazovanju. Sada bi povezivanje u obliku tehnologije ponovno trebalo zamijeniti stvarnim kontaktima.

Odredite dan u tjednu koji će biti potpuno oslobođen od ekrana. Toj je temi svoju knjigu 24/6: Napuštanje ekrana jedan dan u tjednu kako biste ostvarili više vremena, kreativnosti i povezanosti posvetila američka autorica Tiffany Shlain. Upravo takav slobodan dan prakticira sa svojom obitelji proteklih jedanaest godina.

Slijedi još nekoliko prijedloga koje nudi Julie Jargon, pozivajući se na znanstvenike i autore koji se bave tehnologijom i njezinim utjecajem na djecu, mlade i obitelji.

Članak Kako odviknuti i sebe i djecu od ekrana objavljen je u digitalnome obliku na novinskome portalu The Wall Street Journal, a u tiskanoj je inačici objavljen pod naslovom Pomoć djeci u ograničavanju vremena pred ekranom.

U nedavnom istraživanju na uzorku od 325 roditelja koje je provela tvrtka za istraživanje tržišta Ipsos, 22 % ispitanika potvrdilo je da njihova djeca tjedno provedu u prosjeku 10 ili više sati pred ekranom pronalazeći u njemu oblik zabave – što je znatno više od onoga što bi roditelji poželjeli za svoje dijete. I mnogi se odrasli muče s odlaganjem digitalnih uređaja te stoga nudim nekoliko savjeta koji mogu poslužiti obiteljima da zajedno naprave digitalnu obnovu.

Odvojite dobre navike od loših.

Imajte na umu, nije svako vrijeme provedeno pred ekranom jednako.

Stručnjaci preporučuju razgovor s djecom i mladima o tome koji je oblik tehnologije za njih najsmisleniji, a zatim predlažu da se u trenutcima boravka pred ekranom više usredotoče na taj oblik – a manje na oblik „upadanja u crnu rupu“ do kojeg dolazi uslijed besciljnoga tumaranja internetom.

Moja je devetogodišnja kći u prvim danima pandemije previše vremena provodila igrajući se na platformi Roblox. U međuvremenu je tako provedeno vrijeme ipak zamijenila  kreativnijim pothvatima. Sama je naučila kako izraditi i urediti videozapis na iPadu i kako stvarati crteže služeći se aplikacijom Apple Pencil. Nešto kasnije, gledajući na YouTubeu zapise o izradi antistresnih igračaka, počela ih je izrađivati za stvarno, u realnome svijetu. 

„Kada tehnologija omogućuje tinejdžerima razvitak njihovih vještina ili ih vodi u ono što ih istinski zanima, tada ona ima pozitivan utjecaj na njihov subjektivan osjećaj dobrobiti“, kaže Katie Davis, izvanredna profesorica na Sveučilištu u Washingtonu, koja proučava učinke tehnologije na tinejdžere tijekom pandemije.

Ponudite drugačije aktivnosti.

Možda nije dovoljno reći djeci da odlože uređaje i odu van. Vjerojatno će biti učinkovitije ako ponudite strukture, jednako kao i izbore. Primjerice, možete djeci predložiti da napišu svoje omiljene igre u vrtu, na dvorištu ili igralištu na papiriće i zatim neka papiriće stave u staklenku, tako da svaki put kada je vrijeme za igru na otvorenome, mogu izvući jedan papirić. Ili zatražite od djece nekoliko aktivnosti oslobođenih od ekrana prije negoli im dopustite da se posluže svojim digitalnim uređajima.

Tvrtka za sigurnost i nadzor Bark objavila je popis zaduženja i aktivnosti od kojih dijete treba izabrati i napraviti tri prije negoli pristupi tehnologiji.

Pola sata čitaj.

Jedan sat se igraj vani.

Napiši kratku priču.

Pospremi postelju.

Zalij biljke.

Igraj se sa svojim ljubimcem 15 minuta.

Donesi prljave šalice u kuhinju.

Vježbaj 20 minuta.

Crtaj ili boji 30 minuta.

Pometi kuhinju.

Počisti za svojim ljubimcem.

Odnesi otpad do reciklažnog spremnika.

Složi oprano rublje.

Iznesi smeće.

Pobriši prašinu i usisaj pod u jednoj sobi.

Uredi svoju spavaću sobu.

Ostavite uređaje kod kuće.

Kada djeca borave vani – ili kada cijela obitelj ide u šetnju ili u park – neka sa sobom ne nosi digitalne uređaje. To će pomoći djeci stvoriti naviku da im telefoni nisu potrebni u neposrednoj blizini cijelo vrijeme, napisala je T. Shlain.

Uredite postavke na uređaju tako da se možete isključiti.

Zar vam je uistinu potrebno pogledati ekran svojega mobitela svaki put kada čujete signal da vam je stigla poruka u Messenger, na Viber ili na neku drugu aplikaciju?

Ne, nije.

Pa stoga, ili isključite obavijesti za pojedine aplikacije ili ih uredite na način da do vas dopiru samo one uistinu nužne poruke. Moja omiljena postavka na uređaju je Ne ometaj koja se brzo uključuje i jednako brzo isključuje i na uređajima iOS i na androidima.

Ne očekujte promjene preko noći.

Stručnjaci kažu da je normalno očekivati prepreke dok nastojite obnoviti tehnološke postavke svoje obitelji. Ako dan oslobođen od ekrana u prvom pokušaju završi neuspjehom, pokušajte iznova idućega tjedna, piše T. Shlain.

Na kraju krajeva, ne možemo samo okrenuti prekidač i očekivati da će se život vratiti na tračnice na kojima smo bili prije godinu i nekoliko mjeseci.

Pokažite suosjećanje.

Bitno je da roditelji prepoznaju koliko je protekla godina za djecu bila nesigurna, zbunjujuća i teška. Roditelji mogu stavljati naglasak na to da, kako protupandemijske mjere slabe, tako djeca sve više mogu sigurno obavljati određene aktivnosti te je kontakt licem u lice preporučljiviji od kontakata uz pomoć tehnologije, kaže Sherry Turkle, koja je objavila novu knjigu Dnevnik suosjećanja: Sjećanje.

Za mnogu djecu povratak druženju licem u lice može biti težak, osobito za introvertiranu  djecu koja su tijekom pandemijskoga razdoblja osjetila olakšanje od društvenih pritisaka u adolescentskoj dobi. U nedavno provedenom istraživanju na uzorku od 1000 tinejdžera i mlađih punoljetnika, 60 % ispitanih odgovorilo je da danas osjećaju veći nemir (anksioznost) u neposrednim kontaktima (licem u lice) nego što su ga osjećali prije pandemije.

Pokazuje se ipak da je mladima obuhvaćenima istraživanjem jasno da treba nastaviti neposredne kontakte. „I tada kada je njihovo iskustvo s uporabom tehnologije bilo svrsishodno“, piše u zaključcima, „mladi osjećaju da mrežna komunikacija ne može, konačno, zamijeniti druženje licem u lice s prijateljima i drugim ljudima.“

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je djelomice prilagođen i uređen, poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Julie Jargon, kolumnistica novina The Wall Street Journal, piše o utjecaju tehnologije na obitelj ■ SAD: The Wall Street Journal –novine pokrenute 1889. godine, prate industrijski i tehnološki razvitak SAD-a i svijeta, od uspona i padova pojedinih industrija i tvrtki do suvremenih globalizacijskih procesa ■ izvornik: www.wsj.com ■

OBITELJ I TEHNOLOGIJA | Upravo nam se vraća nešto što smo zamalo izgubili (1)