„Prema mojem iskustvu, nagrade se nikad ne isplate“, kaže učiteljica Yonina Lermer.

Više o nagradama i nagrađivanja kao načinu poticanja na rad i puta do učeničkoga uspjeha i uspješnosti – možete pročitati u nastavku.

Članak Why I Don’t Use Rewards and Prizes in My Classroom objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Zadnjih pet godina u školi radim i kao mentor. Moj je zadatak raditi s novim učiteljicama i učiteljima koji upravo ulaze u područje obrazovanja te ih pripremiti za rad u nastavi što naravno uključuje i načine postizanja uspjeha u učionici. Sve što se među nama dogodi, potpuno je povjerljivo; nikomu to ne „prijavljujem“. Ondje sam jedino kako bih im pružila potporu dok brode prema svijetu obrazovanja.

Kada se tijekom ljeta obratim svojim štićenicima kako bih stupila s njima u kontakt i saznala kako su, neizbježno, prvo što mi govore jest na koji su način zamislili upravljanje razredom i koje tehnike i pristupe kane primjenjivati. Uočila sam da se u tim planovima i nakanama često nalazi sustav nagrada i nagrađivanja te ih stoga zamolim da mi nešto više kažu o tom sustavu te zašto su ga izabrali.

„Pa… to je sjajan način na koji poboljšavamo učeničko ponašanje. Dobro je da rade s obzirom na neki cilj. Znate ono, na primjer, ako budete pozorni na nastavi, imat ćete više vremena za odmor. Ili, na kraju tjedna, mogu osvojiti i poneku nagradu iz moje darovne škrinjice.“

„Razumijem. I mislite da je to najbolji način da postignete dobro ponašanje na nastavi?“

„Pa… kako bi drukčije to bilo moguće postići? Oni se neće potruditi lijepo ponašati sami od sebe.“

Ako je i istina da nagrađivanja po principu „napravi ovo i dobit ćeš ono“ utječu na poboljšanja u ponašanju u kraćim razdobljima, ona ne mogu izdržati rok od cijele nastavne godine. I ne samo to, ona na učenike rijetko ostavljaju dublji dojam kako bi primjereno ponašanje trebalo izgledati i zvučati, a što bi, da budemo iskreni, trebao biti naš najveći cilj: stvaranje ozračja u kojem će učenici učiti kako se ponašati u svim okružjima, u bilo kojoj dobi, unutar i izvan učioničnih zidova.  

Koja je tajna?

Stvarati razredno okružje koje potiče unutarnju motivaciju.

Jednostavno? – Nije.

Vrijedno truda? – Potpuno.

A evo zašto nagrade i nagrađivanja nisu od koristi.

„Ako mišu dadnete kolačić…“

Svi znamo kako ide ta priča. [Knjiga Ako mišu dadnete kolačić objavljena je 1985. godine. Kružna fabula govori o dječaku Oliveru koji mišu Quinleyu daje kolačić, a miš ga zatim zatraži i čašu mlijeka te zatim slijedi cijeli niz Quinleyevih želja dok na kraju ponovno ne zatraži kolačić i time otvara novi krug želja. – nap.]

Jedan od učitelja s kojima sam surađivala inzistirao je na tome da je dodjeljivanje nagrada najbolji pristup za njegov razred. Ulagao je i vlastit novac kako bi stvorio fond malenih nagrada koje bi svojim učenicima uručivao svakoga tjedna. Nakon nekoliko tjedana obratio mi se: „Pogledaj kako to dobro funkcionira! Jesam li ti rekao?!“

Nasmiješila sam se i kimnula znajući što slijedi. I zaista, tjedan kasnije, dogodilo se. Djeca su svojem učitelju priopćila da su njegove nagrade „dosadne“ i „tako male“. Da i ne spominjemo, moraju na njih čekati „cio tjedan“. „Zar ne možemo svoje nagrade unovčiti ranije u tjednu?“ Gledala sam kako juri u prodavaonicu ne bi li nabavio „veće i bolje“ nagrade (što znači da je i cijena tih nagrada rasla) i kako se muči nastojeći pronaći način kako svoje nagrade uručiti što češće. I dalje je tvrdio da je to bolji način motivacije od svih drugih te sam se pitala, a pitam se i danas, koliko je te godine potrošio novca, iz vlasitita džepa, za nabavku nagrada.

Svatko tko se okušao u nagrađivanju zna da ono što je isprva uzbudljivo ubrzo postaje prilično zastarjelim. A postaje i sve gore. Alfie Kohn, autor knjige Punished by Rewards (Kažnjeni nagradama) kaže: „Djeca su sklona imati manje suosjećanja za dobrobit drugih ljudi ako su prethodno za pomaganje drugima ili dijeljenje s drugima bila nagrađivana.“

Koju poruku šaljete?

Razmislite o tome.

Kada ste u svojem životu primali nagrade? Kada biste pojeli zajutrak? – Ne. – Kada biste se istuširali? – Ne. – Kada biste otišli na posao i radili svoj posao? – Pa da. To je zato što smo plaćeni za ono što radimo. Stoga ako „platimo“ djeci da se primjereno ponašaju, to podrazumijeva da je mnogo posla uključeno u njihovo dobro ponašanje te ako ga uspiju odraditi, zaslužuju nagradu. Ne znam kako je s vama, ali jednom kada shvatim koliko je nešto teško, nisam spremna hrliti kako bih baš to radila.

Nagrađivanje je bumerang. Autori knjige Positive Discipline for Teachers (Pozitivna disciplina za učitelje) otkrivaju da u učionici „ploča s naljepnicama [na kojima su učenička imena, nap.] toliko uznemirujuće djeluje na pojedine učenike da oni koji su voljeli ići u školu izjavljuju svojim roditeljima da više ne žele ići u školu“.

Budi dobar građanin

Zašto se na ulici ili u parku sagnemo i pokupimo papirić? Zašto se zaustavljamo kada je na semaforu crveno? Zašto za proizvode u trgovini plaćamo onoliko koliko je na njima istaknuto da koštaju? Ne zato što, učinimo li to, dobivamo nagrade. Prije zato što smo dobri građani koji žive u slobodnoj zemlji te želimo da tako i ostane. Poštujemo pravila zato što znamo da bi bez njih život mogao postati kaotičan, a vjerojatno i opasan. Ne bi smjele postojati naljepnice s cijenom na onome što činimo zato što „dobri građani tako čine“. Kada vani pokupimo razbacano smeće, učinili smo to zbog intrinzične motivacije da naš okoliš bude uredan i čist.

Nagrađivanje je bumerang.

Yonina Lermer

Automobili se zaustavljaju pred crvenim svjetlom jer smo intrinzično motivirani da naša zajednica ostane sigurnom. Ljudi u trgovinama plaćaju proizvode jer su potrebni vrijeme i novac da bi oni stigli na police i tomu treba pridonijeti. Iz istih razloga i u učionici učenike moramo poučavati da dobro ponašanje nije potrebno zato što ga učitelj zahtijeva. Ono je potrebno jer se njegovo postojanje očekuje u našoj učionici, u našoj školi, u našoj zajednici, u našem svijetu.

Nema nagrađivanja za ono što jedni od drugih očekujemo kao ljudska bića.

Dakle, kako ćete motivirati svoje učenike?

Ako nagrade i nagrađivanja nemaju učinka, kako onda motivirate svoje učenike?

Evo kako:

Intrizična motivacija            

Kada se učenici lijepo ponašaju, pokazuju poštovanje prema sebi i svojim prijateljima. Spoznaju kako svatko od njih doprinosi odnosima i boljitku razredne zajednice. Doživljavaju osjećaje pripadanja te uče cijeniti činjenicu da su potrebni svojoj zajednici i da ih i ona zauzvrat cijeni.

Ne, do takvih spoznaja neće doći ako ih ne uputite u tome smjeru, ako dosljedno ne oprimjerujete i o tome ČESTO ne govorite. Moramo im pomoći spoznati da je njihova učionica upravo ona u koju se žele svakodnevno vraćati. Oni se ŽELE tako ponašati jer ne žele iznevjeriti svoje školske kolege, prijatelje i učitelje.

Prepoznajte postignuća i doprinose

Naravno, kao i odrasli, i djeca žele da ih se prepozna prema njihovim postignućima i prinosima. I tako i treba biti!

Moj omiljen način upotrebe „nagrada“ u učionici jest neočekivano nagrađivanje. Na primjer: „Djeco, proteklih šest tjedana uistinu ste marljivo radili na unaprjeđenju vještina pisanja. Istinski sam pod dubokim dojmom koliko ste napredovali i kako ste oslobodili svoje pripovjedačke i spisateljske sposobnosti. Hajdemo zato dio dana provesti uz čaj i pizzu kako bismo proslavili činjenicu da ste naučili biti piscima i spisateljicama!“ – Cilj je nagraditi proces učenja, ne ponašanje.

Naravno, postoje i iznimke. Pojedini posebni učenici s pojedinim posebnim potrebama mogu zatrebati ekstrinzičnu motivaciju prije negoli steknu onu unutarnju. Stoga se pojedinačnim slučajevima bavimo tako da im pristupamo jednom po jednom.

Međutim, kao opće pravilo upravljanja razredom, ostavimo nagrade i nagrađivanja  dreserima u zoološkim vrtovima.

Svoja iskustva s nagradama i nagrađivanjem kao sredstvom motivacije u učionici možete podijeliti ispod objave članka na stranici Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Yonina Lermer – učiteljica, u nastavi radi više od desetljeća poučavajući različite dobne skupine – od 1. do 7. razreda; ujedno je mentorica i savjetnica u obrazovanju ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama iz školstva i obrazovanja ■ izvornik: www.weareteachers.com ■